Posljednjih godina u društvu dominiraju narativi. Naravno, narativ se redovito mijenja, pa je možda točnije reći da je u više navrata dominirao trenutni narativ. Najistaknutiji trenutni narativ bio je COVID narativ, koji nam nalaže da se pridržavamo svih (kontradiktornih) direktiva raznih stožera, osim ako ne želimo ubiti baku.
Drugi trenutni narativi uključuju inzistiranje da se muškarac može proglasiti ženom, ili da smo svi rasisti ili, u novije vrijeme, da moramo biti uz Ukrajinu, čak i ako to znači početak Trećeg svjetskog rata.
Svaki suvremeni narativ ima klasične karakteristike propagande. Medijska stručnjakinja Renee Hobbs u svojoj knjizi „Mind Over Media“ identificirala je četiri značajke suvremene propagande:
- Aktivira jake emocije;
- pojednostavljuje informacije;
- poziva se na nade, strahove i snove ciljane publike; i
- napada protivnike.
Razmislimo samo o COVID narativu i koliko on dobro odgovara ovoj definiciji propagande… Milijuni će umrijeti (stvaraju se jake emocije) osim ako svi ne budemo u ovome zajedno (stvaraju se nade i snovi publike) i svi moraju nositi maske ili se cijepiti (pojednostavljuju se informacije), ali ako to ne želimo učiniti, to znači da želimo da naše bake i djedovi umru zbog naših vlastitih egocentričnih razloga (događa se napada na protivnike).
Jasno se sjećam ožujka 2020. godine kada sam se usudio dovesti u pitanje priču o COVID-u, kada nam je bilo jasno rečeno da će dva milijuna ljudi (uvijek je bilo dva milijuna!) umrijeti u roku od nekoliko mjeseci. Ovo je način na koji trenutni narativ funkcionira; demonizirajte protivnike neprovjerenim izjavama (barem u trenutku kada su date) koje zadiru u naše najdublje strahove.
Društveni mediji su važno sredstvo povećanja trenutnog narativa. Na društvenim medijima ima malo mjesta za nijansiranu raspravu, a Big Tech brzo zabranjuje sve krivovjerne poglede na trenutni narativ. Nadalje, društveni mediji njeguju lažni osjećaj zajedništva u kojem možemo brzo i jednostavno označiti svoje sudjelovanje u najnovijem cilju.
Pogledajte samo praksu iskazivanja podrške za trenutni narativ na nečijem profilu na društvenim mrežama. U samo posljednje dvije godine profili na društvenim mrežama prešli su s proklamacija poput „Ostani doma – Budi odgovoran –Spasi život“, prema onima koji tvrde da su „životi crnaca važni (BLM)“ do „nosite masku“, „cijepljen sam“ i „podržavam Ukrajinu“. Postoji čak i memovi koji ismijavaju ovaj trend, kao primjerice „podržavam trenutnu stvar“.
Brzo i potpuno prihvaćanje trenutnog narativa je inherentno jezivo u svome grupnom razmišljanju – vjerojatno je da je vrlo malo onih koji su izjavili da bezuvjetno prihvaćaju tu priču, znalo išta o predmetnoj temi samo nekoliko dana prije nego što je podrška za navedeni narativ postala obavezna. Ipak, sada svi moramo pokazati svoje prihvaćanje ili će reći kako nismo na „pravoj strani povijesti”. Naš strah od društvenog odbacivanja tjera nas da slijepo slijedimo gomilu, a povijest je pokazala da to može dovesti do strašnih posljedica za društvo.
Imajte na umu da trenutni narativ nije uvijek, kao ni inače, sto posto lažan. Propaganda je snažnija kada je protkana djelomičnom istinom. COVID je, na primjer, za neke ljude uistinu smrtonosna bolest, a oni koji su u opasnosti od ozbiljnih posljedica na COVID trebali su poduzeti određene mjere da se zaštite. Ali ova je istina izokrenuta kako bi se svakoga tko je skeptičan prema COVID narativu nazvalo „negatorom/icom znanosti”. Isto tako, narod Ukrajine očito pati od nepravedne invazije, ali ako se netko pita je li mudro da se Amerika vojno umiješa u rat ne znači da je taj netko „Putinov lutak“.
Nažalost, katolici, od pape do prosječnog vjernika, ne pokazuju otpor prema ovom ispiranju mozga. Na primjer, iako Crkva ima dugu povijest borbe protiv rasizma, a katolicizam je vjerojatno najraznovrsnija religija na planetu, odjednom smo u ljeto 2020. godine čuli takozvani katolički trenutni narativ koji nam govori da je Crkva, kao i svijet, rasistička. Trebali smo stvoriti nove programe za mlade i uložiti ogromna sredstva u borbu protiv problema za koji gotovo nitko nije znao, ili barem nije mario, nekoliko tjedana prije. Ovo nije bio slučaj rješavanja dugotrajnih problema, nego vježba podvrgavanja grupnom mišljenju.
Naravno, najupečatljiviji primjer da katolici slijepo prihvaćaju trenutni narativ dogodio se prije dvije godine kada je svaki pojedinačni biskup u Americi – napose u zapadnom svijetu – zabranio sve javne mise, jednostavno zato što su svi oko njih poludjeli i odveli cijelo društvo u lockdown. Shvaćam da je unatrag lako kritizirati naše biskupe za ovu potpuno nepotrebnu akciju, ali u isto vrijeme trebamo se zapitati zašto su to tako brzo učinili i zašto su toliki katolici to prihvatili kao razuman odgovor.
Bojim se da bi takvo današnje slijepo prihvaćanje trenutnog narativa moglo imati strašne globalne posljedice, jer trenutno najnoviji narativ treba nas usmjeriti prema potpori Ukrajini – čak i ako bi ta beskonačna podrška mogla dovesti do smrti milijuna ljudi. Iako možemo (i trebali bismo) suosjećatii s patnjama nevinih Ukrajinaca i Rusa, ta se simpatija ne bi smjela pretočiti u akcije podrške koje tu patnju proširuju na ostatak svijeta.
Važno je razmisliti o motivaciji koja stoji iza bilo kojeg trenutnog narativa. Za propagandu uvijek postoji razlog („spasite živote!”, „stop rasizmu!” i „obranimo Ukrajinu!”), ali realnost je da najmoćniji od onih koji podržavaju trenutni narativ obično imaju skrivene motive. Naposljetku, radeći ono što su nam rekli pokretači trenutnog narativa rijetko postižemo navedeni cilj i obično se pogoršavaju stvari (pogledajte lockdowne zbog COVID-a). Znači li to da su propale ideje pokretača narativa? Ne, to vjerojatno znači da navedeni cilj nije bio njihov stvarni cilj.
U slučaju korporativnih medija, često je motivacija jednostavno privući veći broj gledatelja, što znači da će biti više oglašivača i više novca. U trenutku izbijanja ukrajinskog rata, Brian Stelter iz CNN-a napisao je na Twitteru: „protekla dvadeset četiri sata podsjetnik su da potrošači u eri YouTubea i TikToka još uvijek gravitiraju pouzdanim i etabliranim informativnim kućama tijekom ovakvih kriznih situacija. Oni „znaju kamo trebaju ići“, a televizijska pokrivenost je neophodna”.
Novinar Stelter u biti kaže da su krizne situacije (osobito ratovi) dobri za poslovanje CNN-a. Korporativni mediji u takvim situacijama imaju poticaj da uznemire mase te razviju i prošire sukob što je više moguće. Ništa ne prodaje šampone i pametne telefone kao smrt i uništenje.
Naravno, mogu postojati i drugi, zlokobniji motivi iza podrške trenutnom narativu, poput Velikog resetiranja ili povezanosti predsjednika Bidena s Ukrajinom. Ne tako davno bih odbacio takva nagađanja smatrajući da su teorije zavjera, ali s obzirom na to da teoretičari zavjere u posljednje vrijeme imaju više uspjeha od mainstream stručnjaka, sada nisam tako odlučan da odbacim njih stav.
Međutim, u konačnici poanta nije nužno predvidjeti sve motive koji stoje iza tvoraca trenutnog narativa, već razumjeti da postoji propagandistički narativ.
Dakle, kako se katolici mogu oduprijeti sljedećem narativu? Mislim da je jedan sjajna metoda ta da provedemo više vremena čitajući Bibliju nego čitajući društvene mreže. Ne samo zato što društveni mediji imaju pojačan učinak na trenutni narativ, već zato što ulazak duboko u priču o našem spasenju daje jedan izmijenjen pogled na svijet. Osobu koju je formiralo Sveto pismo vidi da se svi iskrivljeni napori današnjih svjetskih vođa u osnovi ne razlikuju od planova svih neprijatelja Božjeg naroda. Poznavanje Biblije pomaže nam vidjeti kako Bog djeluje u svijetu, te nasuprot svim makinacijama ljudskog roda Božja providnost još uvijek vlada.
Primjerice kada je COVID pandemija buknula, osoba formirana u Bibliji zadržala je ispravnu duhovnu perspektivu, shvaćajući da u kriznim situacijama ništa nije važnije od sakramenata, posebno od svete misne žrtve. Nadalje, biblijski oblikovan katolički svjetonazor podsjeća nas da fizička smrt nije najgora stvar na svijetu; nego je to grijeh.
Dok nastavljamo živjeti uz realnost trenutnog narativa, budimo spremniji za sljedeći narativ. To ne znači da jednostavno prihvaćamo bilo koju teoriju zavjere koja odbacuju što god bi narativ mogao biti, nego to znači da vidimo trenutni narativ u kontekstu naše katoličke vjere i kakvi su motivi onih koji ga promiču, te da li su suprotni istini katoličanstva. Budimo spremniji oduprijeti se trenutnom narativu kako bismo bolje naviještali vječni narativ, a to je evanđelje Isusa Krista.
