Gluposti, plitkost i kukavičluk koji su prevladavali među svim generacijama, učinili su da je nešto poput COVID–a došlo i zavladalo našim srcima i društvom. Duhovni vakuum koji je modernizam stvorio, konačno se otvorio dovoljno jasno da ga ispuni nešto novo i strašno.
Prošle su gotovo dvije godine otkako se pojavio COVID-19 i trajno promijenio zemlju. Nakon što su različiti modeli predvidjeli smrt milijuna zdravih ljudi, cijeli svijet je ušao u lockdown u drugoj polovici ožujka 2020. godine, kako bi se ublažilo širenje virusa i smanjio teret na bolnice.
Iako je krajem ljeta, postalo očito da su znanstvenici pogriješili– bolnice su imale više nego dovoljno mjesta, maske nisu pružile dovoljnu zaštitu, a samo oni s komorbiditetom i starije osobe suočeni su s stvarnim rizikom od smrti zbog COVID–a 19, ipak se nastavilo s ograničenjima zbog COVID–a.
I tako se 2020. godina, prva godina COVID–a, pokazala bijednom godinom. Veliki broj ljudi nije mogao raditi, ići u školu, pa čak ni disati bez neke platnene ili papirnate maske preko lica. Sve što smo zapravo mogli učiniti je bilo promatrati kako broj smrtnih slučajeva od COVID–a (kako su te smrtne slučajeve brojali nikada neće biti jasno, ali to znanstvenicima nije bilo važno) neprestano raste.
U 2021. godini, drugoj godini COVID–a, cjepiva i obaveza cijepljenja postali su prioritet. Malo toga ima veze sa zdravljem, budući da je virus mutirao u varijante otporne na cjepivo– i postalo je očito da cjepivo zapravo ne sprječava prijenos ili ponovnu infekciju.
Dapače, sve to je imalo veze s politikom. Svjetovni progresivci ponosno su mahali potvrdama da su cijepljeni i agresivno osuđivali one koji su izrazili bilo kakav tračak skepticizma u vezi s cjepivima. Nekako se ova skupina ljudi smatrala štetnijom i pogubnijom od samog virusa. COVID histerija se pretvorila u histeriju cijepljenja i ništa nije imalo smisla.
Do sada je virus uvelike prestao biti ozbiljna prijetnja ljudima, unatoč propagandi koja je sugerirala suprotno. Ali to i dalje iskrivljuje kulturu. Zajednice se nastavljaju fragmentirati, pojedinci su i dalje u samoizolaciji, a javni život je ispunjen sukobima. Vlade i institucije uvelike su zauzele protukršćanski stav, predlažući različite oblike tribalizma, etatizma ili kolektivizma– a čini se da svi oni djeluju kao denominacije vjere koja idolizira COVID.
Predvidljivo, ovo je ostavilo pobožne katolike prepuštene njima samima. Čak je i Crkva uvelike prihvatila protu humanističku, protu kulturalnu poziciju većine svjetovnih vlasti tako da je zatvorila župe, uskraćuje sakramente i podržava cjepiva napravljena od stanica pobačenih beba. Znakovito je da papa Franjo ciljao na tradicionalne katolike– zajednicu vjernika koja se uvelike odupire histeriji oko COVID–a i cjepiva– sa zlonamjernim Motu proprijom Custodes Traditiones. U međuvremenu, biskupi u, na primjer, Sjedinjenim Američkim Državama sastali su se kako bi potvrdili da će nastaviti dijeliti Svetu pričest političarima koji se zalažu za pobačaj.
Teško je prihvatiti da se takvo nešto događa u razvijenom svijetu. Gluposti, plitkost i kukavičluk koji su prevladavali među svim generacijama učinili su da je nešto poput COVID–a došlo i zavladalo. Duhovni vakuum koji je modernizam stvorio konačno se otvorio dovoljno jasno da ga ispuni nešto novo i strašno.
Dakle što onda vjerni kršćani mogu poduzeti u vezi s ovakvim stanjem stvari? Kako to trenutno biva, ove godine imaju priliku posjetiti crkvu i na pravi način proslaviti Božić. I koliko god se kršćani željeli vratiti u dobra stara vremena prije COVID–a, bilo bi prikladnije iskoristiti ovu priliku da se jednom zauvijek istinski odreknu COVID–a.
Ako su generički pozivi na mir i anticipaciju prije izgledali isprazno, sada su posebno isprazni – ako ne i pomalo okrutni. Oni dobronamjerni, ali očajni ljudi koji postavljaju svoje božićne ukrase i započinju svoju playlistu božićnih pjesama dan nakon Halloweena, prepuštaju se ispraznom bijegu. Puka zabava ne može preokrenuti beskrajno licemjerje i mnoga zlostavljanja koja su pratila pandemiju COVID–a .
Samo je uistinu pokorničko adventsko i božićno vrijeme prikladno za ovaj trenutak. Svi kršćani, posebno katolici, trebali bi se očistiti od neznanja, lijenosti i zloće koje su internalizirali iz kulture COVID–a . Trebali bi se odreći sebe koliko god mogu i ostaviti svoja srca otvorena za Krista.
Nadalje, trebali bi se suočiti sa stranom koja podržava COVID mjere. Čak i ako virus nestane, njegovi poklonici su još uvijek ovdje. Nose svoje maske, primaju booster doze i nastavljaju rat protiv onih kojima je konačno dosta COVID–a.
Ako su roditelji, onda zlostavljaju svoju djecu tražeći ih da nose maske i drže ih u stalnom strahu od virusa koji im nikada nije predstavljao prijetnju. Ako su bez djece, onda zlostavljaju svoje susjede tako što ih maltretiraju, kleveću ih na društvenim mrežama i traže društvo koje će izvlačiti na vidjelo ono najgore u svima nama.
U božićnom duhu, vrijeme je da se suočimo s ovom novom herezom i iskorijenimo je. Koliko god glasni i često moćni bili njezini sljedbenici, oni su još uvijek manjina i duboko zavedeni. Neki od njih iskorištavaju trenutak, ali većina njih su neznalice i strašljivci. Zato ih budalasti pokušaji kompromisa – tako što će biti „zagovornici cijepljenja nasuprot protivnicima cijepljenja“ ili nešto slično tome– samo ohrabruje u potvrđivanju temeljno iracionalne pozicije koju zastupaju. Dovoljno je samo potpuno odbijanje njihovih prijedloga.
Pravi oporavak će se dogoditi tek kada ovo ludilo konačno prestane. Život, rad, ljubav i štovanje Boga mogu se nastaviti samo kada se ljudi konačno pokaju za svoju pogrešku i odustanu od iluzija. Ako se išta naučilo od ovog virusa, to je onda da je duhovna šteta koju nanosi jednako loša, ako ne i beskrajno gora, od fizičke štete.
Baš kao što se Isus utjelovio od Djevice Marije kako bi spasio grešnike od njihovih grijeha, onda se proslava Božića mora spasiti od COVID–a. Ova tama nadvija svijet već dvije duge godine. Sada je vrijeme da pustimo svjetlo.
