Današnja nedjelja želi na poseban način u nama probuditi istinsku radost… Prave radosti nema, niti je moguća, bez Boga.
Svraćajući misao na dolazak Božjeg Sina postajemo sve svjesniji potrebe za svojom nutarnjom pripravom. Naša svakodnevna priprava i čišćenje srca pospješuje dolazak Gospodinov…
Prvo čitanje: Iz 35, 1-6.10
Pred Božjim dolaskom sve se raduje, svemu se vraća život. Nek’ se uzraduje pustinja, zemlja sasušena, neka kliče stepa, nek’ ljiljan procvjeta. (Iz 35, 1)
Razlog radosti: Bog sam dolazi kako bi promijenio stanje svog naroda.
S njegovim dolaskom nastupit će potpuna obnova čovjeka… Sljepačke će oči progledati, uši će se gluhih otvoriti, tad će hromi skakati k’o jelen, njemakov će jezik klicati. (Iz 35, 5-6)
Drugo čitanje: Jak 5, 7-10
Božja riječ nas poziva i potiče na strpljivost (do dolaska Gospodnjega), a da bismo se tome učili potrebno je slijediti uzore strpljivosti. Za uzor strpljivosti i podnošenja zala uzmite, braćo, proroke koji su govorili u ime Gospodnje. (Jak 5, 10)
EVANĐELJE: Mt 11, 2-11
Treća nedjelja došašća popularno se naziva Gaudete, što znači “radujte se”. To su zapravo prve riječi ulazne antifone za današnju misu koje su uzete iz Poslanice Filipljanima: “Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Gospodin je blizu.” (Fil 4, 4.5).
Razlog dakle zbog čega se trebamo radovati je taj što je Gospodin blizu. To je razlog naše radosti koji moramo zadržati u sebi i u vremenima kušnji, u vremenima životnih poteškoća, pa čak i u vremenima težih nevolja koje nas mogu snaći.
To je ono što je bilo potrebno i Ivanu Krstitelju dok je u tamnici čekao pogubljenje. Na njegovo pitanje “Jesi li ti onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?”, Isus mu šalje poruku: “Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje evanđelje. I blago onom tko se ne sablazni zbog mene.“ (Mt 11, 5-6). …
U tamnici, pred pogubljenje, Ivanu tako stiže poruka sa znakovima nastupajućeg Božjeg kraljevstva koje je eto već na djelu, a u njima je Ivan prepoznao ispunjenje onoga što je propovijedao… “Znači, kad je to tako na djelu, Gospodin je sa mnom i u tamnici, a tu radost nitko mi ne može oduzeti”, tako je nekako razmišljao Ivan.
To je također poruka potrebna svakome od nas. Božja riječ je ona koja ne dopušta da tamnica prodre u naše srce. Zato nam je potrebno svakodnevno se intersirati za nju, za Božja čudesna djela koja čini u našoj blizini…
Danas se trebamo zapitati: Što je to što mi priječi istinsku radost? Što je moja tamnica? Priječi li me moja tamnica da dođem do Božje poruke za svoj život? Donosi li mi Božja poruka utjehu i usred teškoće u kojoj se trenutno nalazim? Ili sam se skroz pogubio, toliko da nisam u stanju čuti što mi to Gospodin govori?! Neki znaju reći kako im Bog ne govori, ali prava istina je prije da su se doveli u takvo stanje da nisu u stanju čuti ili primiti poruku.
Tvoj zadatak za pronalazak radosti: Stavi se u poziciju Ivana Krstitelja u tamnici? Razmisli o tome kako je on i u tom stanju bio sposoban osluškivati poruku koja je dopirala o Isusu (on je u tamnici dočuo za djela Isusova). A što je jako važno, on nakon toga upućuje pitanje Isusu koje je bilo jako važno za njegovo egzistencijalno ostvarenje, kako ga tamnica ne bi iznutra zahvatila. Isusova riječ je ispunila njegovo srce mirom i spremnošću…
Rješenje za izlazak iz tamnice (iz crnila i žalosti, iz laži i zavaravanja) za tebe je svakodnevno se interesirati za poruku koju ti Gospodin šalje, te osluškivati i početi primjećivati njegova čudesna djela u tvojoj blizini.
Sa stranice dominikanci.hr
