Sine čovječji, šaljem te k sinovima Izraelovim, k narodu odmetničkom što se odvrže od mene. Oni i oci njihovi bunili su se protiv mene sve do dana današnjega. Šaljem te k sinovima tvrdokorna pogleda i okorjela srca. Reci im: ’Ovo govori Gospodin Bog!’ I poslušali oni ili ne poslušali – rod su odmetnički – neka znaju da je prorok među njima.
Prvo čitanje nam govori o pozivu i poslanju proroka koje je uvijek zahtjevno i teško. Prorok treba govoriti u teškoj sredini ljudima tvrdokornog pogleda i okrojela srca (vidi Ez 2, 4) za koje se pretpostavlja unaprijed da će reagirati negativno, često i agresivno. No, bez obzira na sve prorok im treba govoriti i suočiti ih s njihovim grijesima i njihovom nevjerom.
Već sama prisutnost Božjeg proroka u njihovoj sredini za njih je glas opomene. Nitko dakle u konačnici neće moći reći kako nije znao, kako nije čuo. Zato i kaže Bog šaljući svoga proroka u neku sredinu da im govori: … poslušali oni ili ne poslušali … neka znaju da je prorok među vama. (Ez 2, 5).
„POZNAVANJE“ KAO OPASNO NEZNANJE!
Moramo se otresti opasne napasti kako mi nešto znamo, i svakodnevno osluškivati što nam to Gospodin ima za reći.
Isusa su „poznavali“ u njegovu zavičaju?! I to je bilo zapreka njihovoj vjeri.
Jednoga sam gospodina jednom prigodom upitao kako često čita Bibliju i Katekizam. „Ja sam to velečasni davno pročitao, a na vjeronauk sam išao kao dijete!“, odgovorio mi je ponosno.
„To bi valjda trebalo značiti kako vi to sve znate, ako sam dobro shvatio?“, upitao sam ga. „Nego šta! Sigurno!“, glasio je njegov odgovor. Ja sam ga gledao u čuđenju. „A vi velečasni, što je s vama?“, nastavio je čovjek, ohrabren valjda svojim znanjem. „A ja vam još moram učiti i svaki dan slušati Isusova predavanja.“, odgovorim čovjeku misleći kako će shvatiti što mu želim reći. Na što će on meni: „A moj jadni velečasni, šta vam se to događa?! Tolike godine ste velečasni a još morate učit o Isusu.“
Mnoge sekte, poput Jehovinih svjedoka i sličnih njima proisteklih iz protestantizma tvrde kako savršeno dobro poznaju Sveto Pismo. I toliko su samodopadni u tome da ne dopuštaju nikakav drugi protuargument, za koji je dovoljno samo pročitati spise crkvenih otaca iz prvih stoljeća.
Međutim, njih to ne zanima. Zašto? Zato što znaju kad bi to pročitali da bi se morali odreći svojih zastranjenja i zabluda, i da bi se morali podvrgnuti punoj istini koju od početka čuva Crkva Katolička.Oni se zato rađe drže svoga „poznavanja“ Isusa, a onda postupaju s njim slično Nazarećanima.
I njih je upravo njihovo „poznavanje“ držalo čvrsto u neznanju i nevjeri, i spriječilo njihov osobni susret s Bogom, s Božjim čudesima i novošću života.
Ima čak i nekih vjernika koji bolje „poznaju“ Isusa i od same Crkve, i koji su veći katolici i od samog Pape, pa ne slušaju opomene i pouke te Crkve. I oni se tako ponašaju prema Crkvi Kristovoj kao Nazarećani prema Kristu. I ondje je dakle bila riječ o tome da nisu željeli čuti pouku koju im je Isus donio.
Tako primjerice, oni koji još uvijek uporno šire tzv. „Knjigu istine“ i dijele uokolo tzv.“pečat boga živoga“, pored tolikih opomena od strane Crkve, primjer su tvrdokornosti i neposlušnosti Kristu.
Iako je jasno kako širenjem toga tzv.“pečata“ djeluju protiv sakramenata, jer mi smo po sakramentu krštenja primili pravi Pečat Boga Živoga, i nema nekog drugog pečata mimo toga. Tako imamo neku vrst sekti i u samim redovima Crkve (vrst Nazarećana u svom zavičaju), koji tako djeluju protiv Krista iznutra.
ŠTO JE NAZARET U NAŠE VRIJEME?
Nazaret je svako ono mjesto koje je nekad bilo Isusovo, ali koje ga se s vremenom odreklo. Mnogo je takvih nekadašnjih kršćanskih Nazareta širom bogatog Zapada koji su zanemarili svoje kršćanske korijene i okrenuli se kojekakvim alternativama i poganskim religijama koje im obećavaju neka svoja brza rješenja.
Svaki pokušaj govora o Isusu u takvim sredinama, koje su nekada bile njegove i dičile se njegovim Imenom, često nailazi na ismijavanja. Svi ljudi današnjeg vremena koji odmahuju rukom prema onome što govori Crkva, koji izruguju Crkvu zbog nekih njenih pripadnika nalikuju Nazarećanima koji odbijaju Isusa zbog njegove rodbine.
KAKO DOČEKUJEŠ ISUSA U ZAVIČAJU SVOGA SRCA?
Isus se svima nama otkriva u svojoj riječi, u Evanđelju, koje nam je dano na raspolaganje i koje nam Crkva svakodnevno navješćuje. Kako ga slušaš, doživljavaš, s koliko ozbiljnosti, tražiš li u tom čuti poruku za sebe i zahtjev te poruke za sebe?
Slušaš li njegovu Crkvu, i koliko se smatraš odgovornim članom svete Katoličke Crkve? Ili možda i ti već sve znaš, ili nemaš vremena, možda si posve nezainteresiran, ili odmahuješ rukom kao da ti sve to nije sada važno?! Ako je tako, sve je to na neki način rekacija Nazarećana u tebi.
Sa stranice dominikanci.hr
