“Velika je naša odgovornost; jer biti svjedok Kristov zahtijeva prije svega življenje po njegovu nauku te nastojanje da naše ponašanje podsjeti na Krista. Moramo živjeti na takav način da bi ljudi koje susrećemo mogli reći: to je kršćanin jer on ne mrzi, jer se zna svladavati, jer se zna žrtvovati, jer hoće mir, jer ljubi bližnjega.”
Sveti Jose Maria Escriva
Druga adventska nedjelja B
Draga braćo i sestre u Došašću nam Crkva preporučuje razmatranje tri velika lika: Ivana Krstitelja, Djevicu Mariju i svetog Josipa. Danas liturgijska čitanja stavljaju pred nas lik svetog Ivana Krstitelja koji se naziva i pretečom Gospodinovim, onim koji je navijestio Gospodnji dolazak. Sveti Ivan Krstitelj most je koji spaja Novi i Stari zavjet. On je prorok koji je, ne samo navijestio rođenje Isusa Krista poput mnogih svojih prethodnika, nego je jedini od svih proroka mogao i prstom pokazati očekivanog Spasitelja.
U prvom čitanju Gospodin poziva proroka Izaiju da utješi njegov narod i navijesti mu dolazak spasenja. Preduvjet za taj dolazak jest krivudavo ispraviti, a neravno poravnati – to jest očistiti srce od grijeha. Dolazak Spasitelja kojeg je navijestio Izaija čekao se još sedam stoljeća poslije njega, što je očito ostvarenje one misli iz današnjeg drugog čitanja kako je u očima Gospodnjim jedan dan kao tisuću godina a tisuću godina kao jedan dan i da Gospodin ne kasni ispuniti svoja obećanja. Možda je upravo tih sedam stoljeća bližeg iščekivanja bilo potrebno da čovjekovo srce omekša, da u svijetu zavlada mir i to bude pogodan trenutak za Gospodinovo utjelovljenje. Mi ponekad ili zapravo vrlo često držimo Boga kao neki automat koji u tren ostvaruje naše želje. Ne, on čeka i našu otvorenost, našu promjenu i spremnost prihvatiti iz njegove ruke ono što nam je priredio.
Sveti Ivan Krstitelj pojavljuje se neposredno prije Gospodinovog dolaska te sam za sebe kaže kako je on glas koji viče u pustinji, glas koji poziva narod da pripravi put, to jest srce, jer se Gospodnji dolazak posve približio. Ivan je tako bio predodređen za posebni zadatak u povijesti spasenja – pripraviti Gospodinu narod savršeni.
Dvije su stvari koje možemo i moramo naučiti od Ivana Krstitelja. Na prvom mjestu to je poniznost. Sveti Ivan kaže: ja nisam dostojan odriješiti mu obuće na nogama. To je zapravo posao koji je svaki sluga znao i morao raditi, a Ivan se smatra nedostojnim Isusu odriješiti obuću. Ili na drugom mjestu kaže: On treba da raste a ja da se umanjujem. Kako se Krist bude pojavljivao Ivan će se povlačiti, odlazit će u drugi plan. Ivan je ustrajao u svetosti jer je sačuvao poniznost srca – tvrdio je papa Grgur Veliki. On je sam svojim učenicima rekao pokazujući na Isusa: evo Jaganjca Božjega, to je onaj o kojem je pisano, za njim idite, ne za mnom. Iz toga izvire i druga stvar kojoj nas uči primjer svetog Ivana Krstitelja. Njegovo poslanje bilo je, kao što sam već rekao, navijestiti dolazak Isusov. To je i poslanje svakoga od nas, svi smo mi pozvati biti apostoli Kristovi u današnjem svijetu. Ivanov primjer apostolata možemo sažeti na sljedeći način: zaboraviti sami sebe i iskreno se brinuti o drugima. Moramo znati da kada druge privodimo Kristu nismo mi glavni nego Krist, on je središte i cilj našeg svjedočenja. Novi obraćenici često žele da se svi oko njih obrate baš na način kako je to bilo u njihovu slučaju te nameću svoje iskustvo kao jedino ispravno. Ivanov primjer jest upozorenje protiv sebeljublja koje bi nas umjesto Isusa gurnulo u prvi plan. Naša je zadaća pripraviti put Gospodinu a ne nama samima da Krist kada dođe ne nađe nas same nego mnoštvo onih koje vodimo k njemu.
Ivan je bio Gospodinov preteča, onaj koji ga je najavio i pokazao. A mi danas smo i preteče jer najavljujemo Kristov drugi dolazak, ali istovremeno smo i svjedoci onog prvog dolaska. Zapitajmo se danas kakvi smo mi svjedoci. Mogu li naši ukućani ili kolege na poslu i fakultetu prepoznati da smo mi kršćani? Sveti Jose Maria Escriva, veliki apostol svetosti u svakodnevnom životu, ovako je upozoravao kršćane: “Velika je naša odgovornost; jer biti svjedok Kristov zahtijeva prije svega življenje po njegovu nauku te nastojanje da naše ponašanje podsjeti na Krista. Moramo živjeti na takav način da bi ljudi koje susrećemo mogli reći: to je kršćanin jer on ne mrzi, jer se zna svladavati, jer se zna žrtvovati, jer hoće mir, jer ljubi bližnjega.”
Draga braćo i sestre, sve rečeno jako je lijepo sažeo naš sluga Božji o. Gerard Tomo Stantić kada je rekao: “Isus je Riječ, sveti Ivan Glas, a ja jezik”. Zaista Ivanov glas izgovarao je samo riječi koje su imale veze s Kristom. Da bi riječ bila izgovorena potreban joj je glas, a kako bi glas mogao proizvesti svoj zvuk i doprijeti do drugog uha potrebno mu je pokretanje jezika. Budimo dakle poput našeg oca Gerarda jezici koji će govoriti o Kristu.
Neka nam sveti Ivan Krstitelj, vjerni učenik Kristov, bude na pomoći kako bismo bili svjedoci Kristovog prvog dolaska i preteče njegovog slavnog dolaska koji se ima dogoditi u punini vremena. Bdijmo i molimo jer ne znamo kada je taj čas. Amen.
Vlč. Daniel Katačić
