Isus je upozorio – kad dođem, hoću li naći vjere na zemlji? Iako mi ne znamo o onom danu i času, ali moramo vjerovati da je Gospodar blizu, na vratima, jer sve što se događa upućuje nas na to!
Današnja liturgija stavlja nam za promišljanje PROLAZNO i NEPROLAZNO, privid i stvarnost, privremeno i vječno…
Čime smo više okupirani, na što svraćamo pozornost, čemu se više nadamo?! U što više polažemo svoje nade tolika će biti naša osjetljivost na ono što slijedi, što se sprema, što se ima dogoditi.
Kao što se naša sloboda gradi u vježbanju volje tako da znamo odbiti i ograničiti želje odričući se mnogih privlačnih stvari, isti ili sličan princip vrijedi i kad je u pitanju budnost za Gospodinov dolazak.
Naše iščekivanje vježba se budnošću koja će biti spremna prepoznati znakove.
Ponajprije, kad nekog čekamo što radimo? Naša priprema govori i o tome koliko nam je to nešto važno, koliko nam znači osoba koju očekujemo.
Pas osjeti dolazak svoga gospodara prije bilo koga od ukućana. Zašto? Pas je upio njegov miris i zvuk glasa i koraka, pa čak i zvuk vozila svoga gospodara. Sav je usredotočen na znakove koji upućuju na njegov dolazak.
Što mi očekujemo? Također, moramo znati što očekujemo da bismo to bili sposobni čekati. Koja očekivanja gajimo? Čije smo mi glasove i zvukove upili?
Tko očekuje nebesko prepoznaje nebeske znakove. Tko gleda samo zemaljsko prepoznaje zemaljske znakove. Krist nama, jer smo i zemaljski i nebeski, nudi takvo i polazište za lakše prepoznavanje, ZEMALJSKO ZA NEBESKO. Polazište o dolasku Sina Čovječjega veže kratkom poukom od smokve: „Od smokve se naučite prispodobi!“, a to je zemaljsko za prepoznavanje nebeskih znakova.
Tko pokuša obrnuto, prevarit će se! Tko pokuša samo nebesko, prevarit će se! Tko pokuša samo zemaljsko, prevarit će se!
Čovjek koji pokuša biti anđeo, prije nego li je postao zaista čovjek, pretvorit će se u đavla…
Tako nam se ono nebesko tiče zemaljskog, a ono zemaljsko nebeskog. Ta zato je Sin Božji postao čovjekom da bi nam govorio o nebeskim stvarnostima. Mi ih inače nikada ne bismo dosegli.
Isus nam daje znakove u slikama nebeskih stvarnosti, nebeskih tijela, a zapravo govori nam o našim zemaljskim zbivanjima koja će nas upućivati o približavanju onog Dana.
On nam govori o znakovima koji će biti prethodnica njegova dolaska. Tih znakova naveo je pet jedan za drugim, i nakon toga kaže: Tada će ugledati Sina čovječjega … (Mk 13, 26)
A da bi nam bilo jasnije kada će to biti i o čemu je riječ u ovim znakovima Isus nam daje pouku kroz smokvu. Smokva je zemaljska. Dakle, ono što nam je rekao u nebeskim slikama trebamo tumačiti na zemaljski način i doći ćemo do nebeskog odgovora.
Tako što se tiče onih pet nebeskih znakova koje nam je dao, oni prevedeni zemaljski glase ovako:
A/ Nakon velike nevolje! — Ta najavljena velika nevolja su veliki ratovi koji će se dogoditi (koji su se dogodili i događaju se). Imali smo mi dakle velike ratove i nakon svakoga kao da se sve više gubilo pravo svjetlo istine, uzimale su sve više maha razne bezbožne ideologije (svakoj je nekako najviše smetalo Kristovo svjetlo, smetala im je Kristova Crkva).
B/ Sunce će pomrčati! — Sunce je nama Krist. On je mlado Sunce s visine. To što se najavljuje da će pomrčati znači da mnogima u tom vremenu o kojem je riječ Krist neće više ništa predstavljati. I zaista, u ovom našem vremenu, zar se to već ne događa kod mnogih. Što tolikima danas više znači Krist?
C/ Mjesec neće više svijetliti! — Znamo da Mjesec odražava sjaj Sunca. Oni koji odražavaju Krista, to smo mi kršćani, to je njegova Crkva. Ako je Krist mnogima prestao nešto značiti, onda jasno ni da im, ni Crkva ništa ne predstavljamo. Sve je veći broj kršćana koji više ne svijetle Kristom, koji ga više ne odražavaju svojim životom.
D/ Zvijezde će s neba padati! — U nebeskom prikazu događanja Knjiga Otkrivenja nam donosi kako je Sotona povukao za sobom trećinu zvijezda nebeskih, a to su oni pali anđeli s njim. U zemaljskim prikazima te zvijezde su biskupi, svećenici, vjernici. Dakle, u vremenu o kojem Krist govori dogodit će se pad mnogih zvijezda. Govorilo se da je već Luther u ono vrijeme povukao za sobom trećinu u otpad od Crkve. Što li će tek biti pred sami Kristov dolazak?
E/ Sile će se nebeske poljuljati! — Odnosno, poljuljat će se tako uvjerenja mnogih. Doći će vrijeme kad će isplivati neke sile koje će ljudima nuditi rješenja u svojim moćima. Toliki danas traže u pomoć u ponudama izvan Crkve, izvan sakramenata, ili miješaju i jedno i drugo. Pomiješale su im se sile (poljuljale im se), te im je svejedno odakle što dolazi, a bitno im je samo da im donese neki bljesak, neku ugodu, neku utjehu.
Isus je upozorio – kad dođem, hoću li naći vjere na zemlji? Iako mi ne znamo o onom danu i času, ali moramo vjerovati da je Gospodar blizu, na vratima, jer sve što se događa upućuje nas na to!
Sa stranice dominikanci.hr
