„Jednoga dana, ti i tvoji drugovi morat ćete slušati povjeravanje srdaca. I to ne kao što ih sada slušate, kao ljudi, nego kao svećenici, kao liječnici, učitelji i pastiri duša, kao što sam Ja Liječnik, Učitelj i Pastir. Morat ćete slušati, odlučivati i savjetovati. Vaš sud imat će vrijednost kao da ga je izrekao sam Bog.“
„Ne Gospodine, to nije moguće. Nemoj nam toga nikada narediti. Kako hoćeš da mi sudimo kao Bog, kad ne znamo suditi ni kao ljudi?“ „Tada ćete znati, Petre. Jer ćete primiti Duha Svetoga, i on će vas prožeti svojim svjetlom… U svoje vrijeme Duh Božji će te podsjetiti na moje riječi. Ali ti nastoj sjećati se i tvojom pameću, jer ti ju je Bog dao da ju upotrebljavaš, bez duhovnih preuzetnosti koje vode k tome da sve zahtijevaš od Boga. Kad budeš učitelj, liječnik i pastir na mome mjestu i umjesto mene, i kad ti bude došao neki vjernik da plače pred tvojim nogama, uznemiren zbog svojih ili tuđih djela, ti uvijek trebaš imati pred očima ovih sedam pitanja. Tko: Tko je sagriješio, dijete ili odrasli? Što: Koja vrsta grijeha? Gdje: Na kojem mjestu? Kako: U kojim okolnostima? Čime ili s kim: Stvari ili osobe koje su bile prigoda za grijeh? Zašto: Koji su to bili poticaji koji su stvorili priliku za grijeh? Kada: Pod kojim uvjetima i reakcijama, i da li je to bilo slučajno, iz neznanja ili iz zle navike?
Jer, vidiš, isti grijeh može imati bezbroj nijansi i različite stupnjeve kod svih pojedinaca koji su počinili grijeh. Uzmimo, naprimjer, dva grijeha koji su najrašireniji: grijeh iz tjelesne požude i grijeh iz požude za bogatstvom. Neka osoba je sagriješila bludno, ili samo misli da je sagriješila bludno. Jer ponekad čovjek poistovjećuje grijeh sa napašću na grijeh… zato što tijelo i krv ponekad imaju iznenadne glasove koji odzvanjaju u pameti prije nego li je ona imala vremena da se od njih zaštiti da bi ih ugušila. I ako takva osoba dođe k tebi… prije nego presudiš moraš dobro razmotriti, i blago i razborito djelovati na srce koje pred tobom plače, da bi mogao shvatiti sve strane stvarnoga ili umišljenoga grijeha skrupulozne (preosjetljive) savjesti. Rekao sam: blago i razborito. Sjećaj se da si ne samo učitelj i pastir nego i liječnik… Liječnik ne truje rane. Spreman je da siječe ako je tu gangrena ili rak rana(…) I sjeti se da si i učitelj pored toga što si liječnik i pastir. Učitelj upriličuje svoje riječi prema dobi svojih učenika. Bio bi na sablazan onaj pedagog koji bi dječici otkrivao biološke zakone koje nevina djeca ne poznaju, jer bi ih tako poticao na prijevremene spoznaje i zloću.
Katkada ćeš umjesto blata vidjeti ljiljan koji dršće što je malo poprskan blatom… Duše koje veoma čeznu za Bogom i ne žele Ga uvrijediti, misle da je grijeh sjena od oblaka koja ih trenutno zamrači, ali zatim prođe i ne ostavlja nikakvoga traga… Duše koje su tako čiste i odlučne da takve ostanu, Sotona straši mislenim napastima… Takve duše treba tješiti i podizati, jer nisu grešne nego su mučenice. Sjećaj se: ako je mjerilo prosuđivanja za bludnika i za kradljivca: broj, okolnosti i težina samoga grijeha, da je također i spoznaja od strane grešnika mjerilo za rasuđivanje, tj. DA LI JE GREŠNIK U ONOM ČASU, KADA JE GRIJEH POČINIO, ZNAO DA GRIJEŠI ILI NIJE ZNAO DA GRIJEŠI, DA LI JE BIO DIJETE ILI ODRASLI. JER KRIVNJA, DA BI BILA KRIVNJA, MORA U TEMELJU IMATI VOLJU: HTJETI SVJESNO GRIJEŠITI. ZAISTA TI KAŽEM, DA IMA LJUDSKIH ČINA KOJI SU SAMO NA IZGLED GRIJESI, A U STVARI SU MUČENIŠTVO I IMAT ĆE NAGRADU PRETRPLJENOG MUČENIŠTVA. („KAKO NASTAJE KRIVNJA? KADA POSTOJI VOLJA DA SE GRIJEŠI, KADA POSTOJI SPOZNAJA DA SE GRIJEŠI I USTRAJNOST DA SE HOĆE GRIJEŠITI NAKON ŠTO SE JE UPOZNALO DA JE ONAJ ČIN GREŠAN.“ AKO NEMA SPOZNAJE DA SE GRIJEŠI, I AKO NEMA VOLJE DA SE GRIJEŠI, NEMA KRIVNJE NI GRIJEHA. )
A iznad svega sjeti se da si i ti bio čovjek, i da Tvoj učitelj, kojega nitko nikada nije mogao prekoriti za grijeh, nikada nije osudio nikoga ako se je pokajao što je sagriješio. Oprosti sedamdeset puta sedam, pa i sedamdeset puta sedamdeset grijehe svojoj braći i svojoj djeci koja se kaju. Jer zatvoriti vrata Spasenja nekom bolesniku zato što je ponovo upao u bolest, isto je što i htjeti da umre. Jesi li razumio? „Razumio sam. To sam zbilja razumio…“ (Spjev, VIII/1., str. 147-150.)
Nakon uskrsnuća Isus govori apostolima i učenicima: „Posvetite mi svu svoju pažnju jer ću vam reći stvari od najveće važnosti. Nećete ih još sve shvatiti, ali Onaj koji dolazi poslije Mene, Duh Sveti, dat će vam da ih shvatite. Slušajte me dakle. Nitko nije uvjeren više od vas, koji ste se razbježali i zatajili me, da bez Božje pomoći čovjek lako griješi, jer je oslabljen Istočnim grijehom. Bio bih, dakle, nerazborit Otkupitelj ako vam, nakon što sam vam toliko dao za otkupljenje, ne bih dao i sredstva koja će vam pomoći da sačuvate plodove moje Žrtve… Vi ste rekli: ‘Ali Ti si nam povratio milost.’ Milost je povraćena pravednicima sve do moje Smrti. Ali da se povrati budućim naraštajima, traži se sredstvo (krštenje). Sredstvo koje neće biti samo obredni oblik, nego koje će zaista onome koji ga primi utisnuti stvarni znak sinova Božjih – kakvi su bili Adam i Eva prije Grijeha, – čija je duša, po Milosti, posjedovala uzvišene darove od Boga dane njegovom ljubljenom stvorenju. Vi znate što je imao Čovjek i što je čovjek izgubio. Sada, radi moje Žrtve, vrata Milosti su iznova otvorena, i rijeka Milosti može silaziti na sve one koji je traže iz ljubavi prema meni. Zato će ljudi imati znak sinova Božjih po zaslugama Prvorođenoga (za Nebo) među ljudima, Onoga koji vam govori, vašega Otkupitelja. Od Isusa Krista i po Isusu Kristu, ljudi, sadašnji i budući, moći će posjedovati Nebo i uživati Boga sve do posljednjeg čovjeka. Do sada, ni najpravedniji, iako su obrezani kao sinovi izabranog naroda, nisu mogli ući u Nebo zbog ljage istočnog grijeha. Bog je ocijenio sve njihove kreposti, pripravna su bila njihova mjesta na Nebu, ali Nebo im je bilo zatvoreno… jer na njihovim dušama, koje su procvjetale svim krepostima i dobrim djelima, bijaše još prokleto drvo Iskonske Krivnje, i nikakvo djelo i čin, bio on i najsvetiji, nije ga mogao uništiti; niti se može ući u Nebo s korijenjem i lišćem tako zlokobna stabla. Na dan Priprave (na Veliki Petak), uzdisaji patrijarha i proroka i svih preminulih pravednika stišao se zbog radosti izvršenog Otkupljenja. I duše, bjelije od gorskog snijega, izgubile su još jedinu mrlju, mrlju Istočnog grijeha koja ih je odvajala od Neba, i mogle su ući u Nebo. Ali svijet se nastavlja. Pokoljenja i pokoljenja se rađaju. Narodi i narodi dolazit će Kristu. Može li Krist ponovo umrijeti za svako novo pokoljenje da ga spasi… Ne. Krist je umro jedanput, i nikada više neće umrijeti. Da li će onda ti narodi postati mudri po mojoj Riječi, a nikada neće posjedovati radost Neba, zato što su zaprljani Istočnim grijehom? Ne. Nikako. Ne bi bilo pravedno, ni za njih – jer bi bila uzaludna njihova krepost i ljubav prema Meni, a ni za Mene – jer bih umro za odviše malo ljudi.
I onda, kako pomiriti te različite stvari. Kakvo novo čudo će učiniti Krist, koji ih je već toliko učinio, prije nego ostavi svijet i ode k Ocu… Jedno je već učinio, ostavivši vam svoje Tijelo i svoju Krv za hranu koja vas jača i posvećuje, dajući vam zapovijed da činite ono što sam Ja učinio – meni na spomen, i kao sredstvo za posvećenje ljudi, sve do svršetka svijeta. Ali one večeri, kad ste već izvana bili očišćeni, sjećate li se što sam vam učinio? Opasao sam se ručnikom i prao vam noge, i jednome od vas, koji se sablaznio (Petar) zbog onog čina, previše ponižavajućeg, rekao sam: ‘Ako te ne operem, nećeš imati udjela sa mnom.’ Vi tada niste shvatili što sam htio reći i kakav simbol sam učinio. Evo, Ja vam ga kažem… Prao sam vam noge. Kada? Prije nego sam blagoslovio kruh i vino i pretvorio ih u moje Tijelo i moju Krv. Jer Ja sam Jaganjac Božji, i ne mogu sići onamo gdje Sotona ima svoj znak. Dakle, prao sam vas prije blagovanja. Zatim sam vam dao Sebe – Euharistiju. I vi ćete prati Krštenjem one koji će dolaziti k Meni, da ne primaju nedostojno moje Tijelo, i time groznu osudu smrti. Vi ste zaprepašteni. I pogledima se pitate: ‘A onda Juda?’ Kažem vam: ‘Juda je jeo svoju osudu, svoju smrt. Najveći čin ljubavi nije taknuo njegovo srce’. Oprao sam vas, dakle, prije nego što sam vas pustio da dođete na Euharistijsku gozbu… prije nego sam vam ulio Duha svetoga… Neka, dakle, tako bude učinjeno s onima koje ćete vi pripraviti za kršćanski život. Krstite ih vodom u Ime Boga Jednoga i Trojstvenoga i u Ime moje i po mojim neizmjernim zaslugama, po čemu će im u srcima biti izbrisana Iskonska Krivnja, oprošteni grijesi, ulivene Milosti i Svete Kreposti; i Duh Sveti može sići i stanovati u posvećenim hramovima, koji će biti tijela ljudi koji žive u milosti Gospodinovoj.
Voda ne dotiče duše… Mogao sam uliti Život i bez vidljivog sredstva. Ali, tko bi to vjerovao? Koliko ima ljudi koji znaju vjerovati, ako ne vide? Uzmite dakle iz starog Mojsijeva Zakona vodu očišćenja, kojom su se služili da čiste nečiste, i da ih iznova puste u tabor, nakon što su se onečistili lešinom. Zaista, svaki je čovjek rođen okaljan Istočnim grijehom, zato ima dušu koja je mrtva Milosti. Neka, dakle, bude očišćena vodom očišćenja i učinjena dostojnom da uđe u Vječni Hram. I neka vam bude draga voda očišćenja (voda Krštenja), jer nakon što sam ispaštao i otkupio s trideset i tri godine mučeničkog života, koji je imao svoj vrhunac u Muci, i nakon što sam prolio svu svoju Krv za grijehe ljudi, evo, iz usmrćenog Tijela potekle su spasonosne vode da operu Istočni grijeh (krštenjem). S izvršenom potpunom Žrtvom Ja sam vas otkupio od ljage Istočnoga grijeha. I kad bi na pragu mojega života jedno od mojih Božanskih čudesa učinilo da siđem s križa, zaista vam kažem da bih prolivenom krvlju očistio grijehe, ali ne i Istočni grijeh. Za nj bijaše potrebno POTPUNO UNIŠTENJE ŽRTVE. Uistinu, spasonosne vode, o kojima govori prorok Ezekijel (Ez 47,1-12), izašle su iz ovog mog probodenog Srca. Ovamo uranjajte duše koje iz nje izlaze neokaljane da prime Duha Svetoga, koji će se na spomen onoga daha, kojeg je Stvoritelj udahnuo u Adama da mu dade dušu i zato sliku i priliku s Njime (Post 1,27; 2,7), povratiti da stanuje u srcima otkupljenih ljudi. Krstite mojim Krštenjem, ali u Ime Boga Trojstvenoga, jer doista, kad Otac ne bi htio, i kad Duh Sveti ne bi djelovao (u Mariji), Riječ se ne bi utjelovila i vi ne biste imali Otkupitelja. Zato je pravedno i dostojno da svaki čovjek primi Život po Onima koji su se ujedinili u volji da mu ga daju, imenujući Oca, Sina i Duha Svetoga u činu Krštenja, koji će od Mene primiti ime kršćana da se razlikuje od ostalih obreda, koji će biti samo obredi, ali ne neizbrisivi znakovi u neumrlom tijelu.
I uzmite Kruh i Vino kao što sam Ja učinio, i blagoslovite ih u moje Ime, lomite ih i razdijelite ih; i neka se kršćani hrane sa Mnom. Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju krv, ima život vječni (Iv 6,52-59). Vi, moji Svećenici, činite to meni na spomen, da beskrajna blaga moje Žrtve uziđu, moleći se Bogu, i milostivo se spuste na sve one koji ih zazivaju čvrstom vjerom. Čvrstom vjerom, rekoh. Ne traži se učenost da se uživa Euharistijska Hrana, nego vjera. Vjera da je u onom kruhu i u onom vinu – koje će jedan ovlašten od Mene, i ovlašten od onih koji će doći poslije Mene: vi, ti Petre, Novi Pontifeks (Velesvećenik) nove Crkve, ti Filipe, ti Bartolomeje, ti Toma, ti Mateju… posvetiti u Moje Ime – vjera da je u onom kruhu moje pravo Tijelo i moja prava Krv. I koji se od toga hrani prima Mene; u Tijelu, Krvi, Duši i Božanstvu… – (str. 193-198.).
Vi ćete primiti jedno novo Krštenje: krštenje Duha Svetoga. Obećao sam vam ga i bit će vam dan. Sam Duh Sveti sići će u vas. I vi ćete njime biti ispunjeni u punini svećeničkih darova. Zato ćete moći, kako sam Ja učinio s vama, ulijevati Duha Svetoga, kojim ćete biti ispunjeni, da utvrdite u milosti kršćane i da u njih ulijete darove Paraklita (po sakramentu Potvrde, Krizme), Kraljevski sakrament, malo manji od Svećeništva. I neka ima svečanost Mojsijevskih posvećenja: polaganjem ruku i pomazanjem mirisavim uljem, koje se upotrebljava za pomazanje Svećenika… Ne. Nemojte me gledati tako prestrašeno… Dostojanstvo Kršćanina je takvo da je, ponavljam, malo manje od svećeništva…
I SLUŠAT ĆETE ISPOVIJEDI GRIJEHA, kako sam ja slušao vaše i mnogih, i oprostio sam gdje sam vidio da je pravo pokajanje. Vi se uzbuđujete? Strah vas je da nećete moći razlikovati. Govorio sam vam drugom zgodom o grijehu… Sjetite se kad sudite da razmislite o sedam uvjeta po kojima neki čin može biti ili ne biti grijeh… Ali ne bojte se. Duh Sveti će vam pomoći. Ali zaklinjem vas svim svojim srcem da imate sveti život. Svetost će u vama toliko povećati nadnaravna svjetla, da ćete doći do toga da čitate bez zablude u srcima ljudi. I moći ćete, s ljubavlju i ugledom, reći grešnicima; plašljivima – da otkriju svoje grijehe, a buntovnima – koji ne ispovjede svoje grijehe, moći ćete reći stvarno stanje njihova srca, jer ćete čitati u srcima ljudi. Sjetite se da Zemlja gubi Odrješitelja i da vi morate biti ono što sam bio Ja: pravedan, strpljiv i milosrdan, ali ne slab. Rekao sam vam: što razriješite na Zemlji bit će razriješeno na Nebu i sve što svežete na zemlji bit će svezano na Nebu (str. 199-218.).
Smrt nije strašna za onoga koji zna da je u Božjoj Milosti… ali neka mu haljina bude očišćena od svake mrlje, da bude sačuvana i lijepa za uskrsnuće, i neka mu i duh bude očišćen (bolesničkim pomazanjem), da sjaji na prijestolju koje mu je Otac pripravio, da se pojavi u dostojanstvu, kako i dolikuje sinu tako velikog Kralja. Neka bude pomazanje dano umirućim kršćanima za povećanje Milosti, za brisanje grijeha za koje se čovjek potpuno kaje, za poticanje žarke želje za Dobrim, za davanje snage za posljednju borbu, za borbu kršćanima koji se rađaju za vječni život u Nebesima.
Mislite na to što je svećenik. Na dobro koje može učiniti. Na zlo koje može učiniti. Imali ste primjer što može učiniti jedan Svećenik koji je propao… Svećenik nedostojan, nečist, heretičan, mlak ili hladan, mrtav, bez duha, pohotljiv, čini zlo deset puta veće zlo, od zla što ga čini običan vjernik s istim grijesima, jer svećenik odvlači mnoge u grijeh. Raspuštenost, putenost u Svećeništvu, vi znate gdje završava: u bogoubojstvu. U budućim vijekovima, ne može više biti ubijen Sin Božji, ali vjera u Boga, da… Oh! Moći će se izvršiti, da. Ja vidim… Mnogi Jude budućih vjekova moći će ga izvršiti. Grozota! Moja Crkva potresena od mojih vlastitih službenika. I Ja je podržavam pomoću duša žrtava. Oni svećenici, koji će imati samo odijelo, a ne dušu Svećenika, oni pomažu da ključaju valovi što ih komeša paklena zmija protiv tvoje lađe, Petre. Na noge! Ustani! Predaj ovu zapovijed svojim nasljednicima: ‘Rukom na kormilu, ošini brodolomce, koji su htjeli da budu brodolomci, i pokušavaju da doživi brodolom i Božja lađa (Crkva). Udari, ali spašavaj i idi naprijed. Budi strog, jer pravo je da razbojnici budu kažnjeni. Brani poklad vjere (Tu Isus misli i na buduće pape). Drži svjetiljku visoko kao svjetionik nad uzburkanim valovima, da oni koji slijede tvoju lađu vide i ne propadnu. Pastiru i brodaru za grozna vremena, skupljaj, vodi, podiži moje Evanđelje jer je spasenje u njemu, a ne u drugoj znanosti.
Doći će vremena, u kojima će Svećenstvo misliti da je izabrana klasa, jer zna ono što je suvišno, a ne zna ono što je potrebno… Doći će vremena u kojima će mnoge knjige nadomjestiti Knjigu (Evanđelje)… Što je znanost ako joj manjka Mudrost? To je slama. Slama koja nadima, ali ne hrani. I zaista vam kažem da će doći vrijeme u kojem će biti među Svećenicima takvih koji će biti nalik nadutom plastu slame, oholi stogovi ukočeni u svojoj oholosti što su tako napuhani… A može li slama hraniti ako nema zrnja?… Duh Evanđelja će se izgubiti pod lavinama ljudskog znanja… Što će dati vjernicima ta naduta slama?… Ohlađenje srdaca, heretičke nauke… pripremajući teren za Zvijer, za njegovo prolazno kraljevstvo mraka i užasa. Zaista vam kažem… Ja ću morati naviještati Evanđelje po učenicima-laicima koje ću razasuti među ljude i kroz vjekove. (To su oni o kojima govori prorok Joel (3,1-4) kad kaže: „….I proricat će vaši sinovi i kćeri… čak ću i na sluge i sluškinje izliti duha svojega u one dane…“ To su oni o kojima govori Psalam 8,18 koji kaže: „Ima na tisuće onih koji kliču, i Gospodin je usred njih.’ To su glasovi proroka svakog vremena… duše razasute po zemlji da svjedoče za Boga. To su oni o kojima govori Psalam 68,12 koji kaže: ‘Radosni glasnici viču: ‘mnogo vojske’. Ta ‘mnoga vojska’… jest vojska ‘glasova’ onih koji će uvijek govoriti u ime Božje.) I još, zaista vam kažem, da će njihova sudbina biti nalik mojoj: Progonit će ih Crkva i oholice kao što su i mene progonili… Ali, ti, Veliki Svećeniče, i vi, Pastiri, bdijte u sebi i u svojim nasljednicima da se ne izgubi duh Evanđelja… i ne dopustite da u prazno padaju moji budući glasovi (glasovi novih proroka – Rim 12,3-8: „Ako tko ima proročki dar neka govori u skladu s vjerom… Ako tko ima dar poučavanja, neka poučava…“). Svaki od njih je moje milosrđe vama za pomoć i toliko će biti mnogobrojniji koliko god budem Božjim razlozima vidio da su potrebni Kršćanstvu da nadvladaju vihore vremena. (str. 199-218.)
Crkva je Božja riznica na zemlji, iz koje Bog po svetim sakramentima, koje je Krist ustanovio, dijeli čovječanstvu neprocjenjive milosti – preko ruku svojih službenika. Kakvu moć i dostojanstvo je Krist dao svojim svećenicima! Oni mogu učiniti ono što ne može nijedan zemaljski kralj, ni anđeli nebeski, ni nijedan svetac (ukoliko nije svećenik). Moglo bi se reći da u trenutku pretvorbe Bog dragovoljno postaje sluga svećeniku, jer se po rukama svećenika sam Bog spušta na oltar i čini pretvorbu kruha u Tijelo Kristovo i vina u Krv Kristovu, te nam se pod prilikama kruha i vina daruje kao božanska hrana koja jača, posvećuje, i život vječni daje. Sveta hrana proizvodi svetost. Po ovlasti koju su dobili od Krista, svećenici nas krštenjem mogu osloboditi od ljage istočnoga grijeha, a po sakramentu ispovijedi mogu nam dati odrješenje od naših osobnih grijeha. Nakon uskrsnuća Isus kaže apostolima (Iv 20,22-23): „Primite Duha Svetoga; kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se, kojima zadržite, zadržani su im.“ Netko zna pitati: „Kako me taj svećenik može ispovjediti i dati mi odrješenje kad je on veći grešnik od mene?“ Ako taj isti svećenik-grešnik može krstiti i kršenjem nas osloboditi od istočnoga grijeha, ako može služiti svetu misu, krizmati, vjenčavati, dati bolesničko pomazanje, zašto ne bi mogao dati i odrješenje od grijeha u sakramentu ispovijedi? Ako je grešnik, onda je uvijek grešnik, a ne samo onda kad ispovijeda. Svećenik je službenik Božji, službenik Crkve. Kad ti državni službenik stavi pečat na neki dokument, taj dokument je valjan, bez obzira kakav je službenik; gori od tebe ili bolji od tebe, dobar ili loš čovjek, grešnik ili bez grijeha. Službenik zastupa državu i na tvoj zahtjev, u ime države, stavlja pečat. Tako je i kod ispovijedi. Svećenik zastupa Krista u Kristovo ime izgovara riječi odrješenja. Sam Krist oprašta grijehe, a svećenik, po ovlasti koju mu je dao Krist svećeničkim ređenjem, u Kristovo ime govori: „Ja te odrješujem od grijeha tvojih… Idi u miru.“ Ispovijed, krštenje i ostali sakramenti ne ovise o svetosti svećenika. U ispovjedaonici se mogu sastati dva grešnika (svećenik i vjernik), ali ispovijed je ipak valjana, jer sakramenti su Kristov čin, tj. čin Crkve, i djeluju samim time što je sakramentalni čin izvršen, što znači da sakramenti ne ovise niti su ostvareni pravednošću svećenika koji ih dijeli, niti pravednošću čovjeka koji ih prima, nego su ostvareni djelovanjem Duha Svetoga. Tvorac krštenja, pretvorbe, ređenja i ostalih svetih sakramenata je sam Isus Krist, po sili Duha Svetoga. Sveti Josemaria Escriva kaže: „Svećenik, koji god bio, uvijek predstavlja Krista.“
