Godine 2019., otac Arturo Sosa, isusovački generalni poglavar, sugerirao je da je Sotona “simbolička stvarnost”, a ne osobno biće – suprotno katoličkom učenju. A onda, samo nekoliko mjeseci kasnije, činilo se da se predomislio. Ovo je uslijedilo nakon njegove slične primjedbe o vragu iz 2017., koju je tada morao razjasniti glasnogovornik. Iste godine, 2017., Sosa je zamutio vodu naizgled postavljajući pitanje možemo li doista znati što je Isus rekao u Evanđeljima.
Isusovački kardinal Jean-Claude Hollerich, Papin neobičan izbor za generalnog relatora za nadolazeću Sinodu 2023.-24., prethodno je opisao crkveno učenje o homoseksualnosti kao “netočno”, diskreditirano od strane znanosti te da mu je potrebno revizija. Kasnije je odstupio od tih stavova i rekao da “u potpunosti vjeruje u tradiciju Crkve.” No, naknadno je unio zabunu sugerirajući da nespremnost Crkve da blagoslovi istospolne zajednice nije riješena stvar.
I naravno, u Sjedinjenim Državama, skandalozne izjave isusovačkog oca Jamesa Martina po pitanjima koja se odnose na homoseksualnost izazvala je niz kritika i zabrinutosti. Potpuni popis takvih nedavnih isusovačkih neobičnosti bio bi podugačak.
Ako bismo samo na trenutak pretpostavili da “nešto nije u redu” s Družbom Isusovom, pravo bi pitanje bilo. . .zašto? Pa sam to i učinio. Pitao sam stručnjake unutar i izvan Družbe za njihova mišljenje, i ovdje ih sažimam. Družba ima legije apologeta; nekoliko kritičara ne može škoditi, a moglo bi i pomoći. Stoga vrijedi razmotriti njihova razmišljanja.
1. Isusovci se ponose time što su “vrhunski” intelektualci, a to ih stavlja u kategoriju elite s iskušenjem da se tako i ponašaju prema drugima u Crkvi.
2. Postoji osnovna mana u isusovačkoj duhovnosti s prevelikim naglaskom na osobnom razlučivanju. Razlučivanje koje se odvija u njihovim vlastitim umovima i životima ima prednost pred razlučivanjem Crkve kroz povijest.
3. Čini se da vjeruju vlastitom tisku o superiornosti svojih intelekta i isusovačkih službi u usporedbi s drugima u Crkvi. Dakle, nisu dobri suradnici.
4. Mislim da ne postoji nešto u njihovoj ranijoj duhovnost i formaciji što je odgovorno za ono što se danas događa [naglasak dodan].
5. Kod isusovaca je njihova najjača strana ujedno i najslabija. Svaki oblik posvećenog života temelji se na evanđeoskom zavjetu poslušnosti; neki s više snage ili lokalne autonomije od drugih. Ali isusovci su organizirani poput vojske; njihov najviši nadređeni je “general”, a imenovanje svakog nižeg nadređenog mora biti odobren od njega. Prema nebiranim riječima jednog ispitanika, “Riba smrdi od glave prema dolje.”
6. Isusovačka sol izgubila je ukus, a bljutav okus ne privlači dobre mladiće. Čini se da su talentirani i pravovjerni kandidati prečesto bivali izbačeni.
7. Papa Franjo je sadašnjoj Crkvi nametnuo isusovačku strukturu vlasti odozgo prema dolje. Papa – poput isusovačkog vrhovnog poglavara – sam donosi odluke. Mogao bi se pretvarati da koristi ‘sinodalni’ sustav, ali samo za iznošenje pitanja, a ne za donošenje odluka. On će sam donijeti sve konačne odluke koristeći se vlastitim osobnim razborom, a ne slijediti nauk povijesne Crkve uz pomoć drugih biskupa u donošenju tih odluka.
8. Družba ima dugo pamćenje, i mislim da čak i sada gaji neku ogorčenost prema anti-modernističkom ‘bijelom teroru’ iz prošlog stoljeća, intervenciji Ivana Pavla u Družbu 1981., itd.
Ljubazno vas molim da imate na umu da su moji roditelji bili prilično revni obožavatelji isusovaca, koji su me od ranog djetinjstva oduševljavali herojskom ulogom Družbe u katoličkoj protu-reformaciji. Dali su mi moja dva sveca zaštitnika: Franju Ksaverskog i Ignacija Loyolu. I uvijek ću biti zahvalna na tom daru.
Ipak se pitam što bi ti sveci mislili o današnjim isusovcima.
Francis X. Maier
