Ako sam i mislio da samo u Australiji postaje anomalije u sakramentima onda se jedna druga zemlja, ovog puta Austrija s tamošnjim Isusovcima pobrinula za iznenađenje.
Prema pisanju biskupijskih novina u Linzu, Kirchen Zeitung, „u novim ispovjedaonicama stare katedrale, na raspolaganju za razgovor nisu samo svećenici nego ćete u novim prostorijama naći i dežurnog psihologa koji vam je spreman dati savjet.“
Ponuda razgovora i ispovijedi uz savjete psihologa ograničena je na dva mjeseca. Jednom tjedno bračni/obiteljski ili životni savjetnik ulazi u ispovjedaonicu i stavlja se vjernicima na raspolaganje. Pri tom treba napomenuti da svećenik i psiholog koriste prostor u različito vrijeme ali problem je više nego očit.
No prema ondašnjem svećeniku, isusovcu p. Michael Messneru, to ne predstavlja obezvređivanje sakramenta nego obogaćenje jer „u središtu se nalazi osoba, koja je došla tražiti pomoć i treba joj ponuditi ono što će joj pomoći“. A za one koji mu eventualno upućuju kritiku ima spreman odgovor: „ ne smijemo misliti u šablonama tj biti kockasti“. (zvuči poznato?)
Pater Messner također smatra „da bi sakrament pomirenje imao budućnost onda mu treba novi prostor i nova forma“.
Posljedice ovakve ‘akcije’ su očite jer s uvođenjem psihologa u ispovjedaonicu, uloga svećenika i oproštenje grijeha postaju suvišni.
Kako piše jedan drugi portal, pod carom Ferdinandom II. u doba kontra reformacije, Isusovci su u austrijskim zemljama prenosili svijetlo vjere ali su se vremena očito promijenila. Sada veliki dio Družbe slijedi neku vrst neoprotestantske Zeitgeist Crkve i vođe su modernističkog pokreta unutar Crkve.
Cilj je vratiti narod u crkve diljem Austrije, odnosno približiti Crkvu narodu, ali što god činili, broj prakticirajućih vjernika nastavlja padati, a sa svakim daljnjim padom, određeni broj klera samo uvodi još novotarija.
Jednom će možda i shvatiti u čemu je stvarni problem …
