U Evanđelju na Cvjetnicu Isus govori neke prilično neobične stvari ženama koje su se okupile kako bi ga oplakivale na Njegovom putu do križa:
Kćeri jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom. Jer evo idu dani kada će se govoriti: Blago nerotkinjama, utrobama koje ne rodiše i sisama koje ne dojiše. Tada će početi govoriti gorama: Padnite na nas! i bregovima: Pokrijte nas! Jer ako se ovako postupa sa zelenim stablom, što li će biti sa suhim?
(Lk 23, 28-31)
Koliko god raspeće bilo strašno, koliko god je grešno bilo osuditi Gospodina, Isus govori da dolazi nešto još gore, nešto još strašnije. O čemu je govorio? Je li to proročanstvo za naše vrijeme?
Kada čitamo biblijske tekstove, trebamo si postaviti tri pitanja: Što je to značilo onda? Što to znači sada? Što to znači za mene? Prečesto se danas fokusiramo gotovo pa isključivo na povijesnom značenju teksta. Iako je ono zanimljivo, ipak je važno istražiti kako se tekst odnosi na naše vrijeme i na nas osobno. To je i inače cilj dobre propovijedi.
Što to znači danas?
Isus je govorio ne samo svojim suvremenicima, nego i naraštajima koji još nisu rođeni.
Njegove riječi odlično odgovaraju našem vremenu. Jer zbilja živimo u vremenu kada mnogi kažu:
Blago utrobama koje nisu rađale djecu. Blago utrobama koje nose manje djece. Blago onima koji prakticiraju kontracepciju. Blago onima koju su kirurški sterilizirani.
Drugim riječima: Blago nerotkinjama, utrobama koje ne rodiše i sisama koje ne dojiše.
U cijelom zapadnom svijetu, stopa nataliteta je drastično pala; a u nekim državama je opasno niska. Neki zapadni kršćanski narodi i društva prakticiraju kontracepciju i pobačaj do te mjere da se približavaju točki bez povratka. Godinama se propagirao strah od prenapučenosti zemlje, ističući vrline kontracepcije, te glorificirajući samostalan život umjesto braka i obitelji – što je dovelo do dramatičnog pomaka u stavovima mnogih Zapadnjaka prema djeci, koju se sada sve više smatra teretom a ne blagoslovom. Sterilnost i neplodnost su se sve do nedavno smatrale strašnom kletvom. Jer u vremenu koje je papa Ivan Pavao II nazvao “kulturom smrti”, mnogi sada govore: “Blažena neplodna.” I iako države kao što su Njemačka, Francuska i Italija praktički mole njihove građane da imaju više djeca (čak daju i porezne olakšice) čini se kako uglavnom zapadni kršćani uopće ne mare za stvari kao što su brak i obitelj.
Osim toga, mnogi pripadnici radikalnog ekološkog pokreta danas vide čovječanstvo kao veliku pošast na planeti i čini se kako bi radije da “gore padnu na nas i bregovi nas pokriju”.
Gledajući na naše vrijeme, možda bi Isusove riječi ženama glasile:
Žene jeruzalemske, ne plačite za mnom; plačite zbog svojih potomaka. Jer dolaze dani kada će ljudi govoriti “Blago neplodnoj.” Evo dolaze dani kada ljudi zapravo neće željeti imati djecu, ili ih barem imati što je manje moguće. Evo dolaze dani kada će život djece biti prekinut u maternici i mogućnost da se to učini će se zvati ‘pravo’. Evo dolaze dani kada će zbog depresije, samo-gađenja, beznađa i izgubljenih prioriteta vaši potomci radije birati smrt nego život – kada će smrt postati neka vrsta “terapije” kroz abortus, eutanaziju, kontracepciju, i istraživanje matičnih stanica. Da, drage žene, molitveni plač može potisnuti teškoće na neko vrijeme, ali dolaze dani kada će se ove stvari obistiniti. Jer ako mislite da su stvari loše sada dok je drvo još zeleno, što će se dogoditi kada drvo postane suho?
Što to znači za mene?
Ostaje na svakom od nas da sam odgovori na to pitanje. Zbog čega mi plačemo? Hoćemo li plakati zbog stvari koje su stvarno važne, ili zbog svjetovnih gubitaka – stvari koje ćemo ionako izgubiti? Kakav svijet ćemo ostaviti našoj djeci? Volimo li život? Je li novi život za nas znak nade ili je to teret? Govorimo li proročki o kulturi smrti? Potičemo li brak i slavimo li rađanje djece? Pomažemo li mladim roditeljima koji prolaze kroz neke poteškoća u odgoju djece? Gospodin sigurno ima mnogo više osobnih pitanja za nas. Razmatrajte tekst polako i zapitajte se što Gospodin govori vama osobno.
