(Foto: kip Srca Isusovog u predvorju Papinskog Sveučilišta Gregorijana u Rimu)
Povodom današnjeg blagdana donosimo neke misli Bl. Ivana Merza o Presvetom Srcu Isusovu, čiji je bio štovatelj još od studentskih dana. Ostale njegove tekstove koji nam svjedoče njegovu veliku ljubav prema Srcu Isusovu možete pročitati ovdje.
Svoj život posvećuje Srcu Isusovu
Ivan je dosta tjelesno trpio i nakon rata. Bolovao je na očima. Trpljenje ga je sve više približavalo Kristu. U ovom pariškom zapisu u dnevniku nalazimo njegovu poznatu rečenicu u kojoj tvrdi da posvećuje svoj život Srcu Isusovu.
“Bol moja još uvijek traje i zbog toga ne pisah skoro ništa. Zahvaljujem Isusu Kristu da sam u prošlom razdoblju, za vrijeme korizme, mogao zaroniti u more boli Njegova Srca i da sam tako živio u uskoj vezi s Njime. Usput sam preveo Križni put Paul Claudela…. Zbog te moje očne boli ne mogoh se posvetiti studiju katoličke literature, kako bih želio… Srce Isusovo, Tebi posvećujem svoj život: ako je na Tvoju slavu da trpim i tako dođem k Tebi, neka bude Tvoja volja, i molim Te da uza me budu u Tvome kraljevstvu i moji roditelji…”
(Dnevnik, Pariz, 23. III. 1921.)
“U Presvetom Srcu odani”
Gotovo sva svoja privatna pisma Ivan je redovito završavao s formulom “u presvetom Srcu odani”. I to je jedan podatak koji nam govori koliko je bio prožet ljubavlju Kristova Srca.
Srce Isusovo – najjači faktor za rekristijanizaciju društva
Ivan se bavio mišlju da pokrene jedan katolički dnevnik. U tu je svrhu posjetio uredništvo poznatog francuskog katoličkog dnevnika “La Croix” i informirao se o organizaciji izdavanja njihova lista. Već je bio sastavio i pravila za urednike toga hrvatskoga katoličkog dnevnika kojemu je dao naziv “Kristov stijeg”. Donosimo ovdje samo one izvatke gdje izrijekom spominje Srce Isusovo.
Što se tiče druge točke, to svaki urednik mora biti uvjeren da on neće napredovati i neće moći postati duhovnim vođom svojih čitalaca, ako ostane isključen iz euharistijskog pokreta i ako se ne posveti Presv. Srcu Isusovu, koje je danas najjači faktor za rekristijanizaciju društva. Budući da je čovjek odviše slab i jer posve generalni savjeti vrlo rijetko urode konkretnim plodom, to valja od svakog urednika laika tražiti da se obveže sub levi (pod laki grijeh) da će ispunjavati, dok je član redakcije, sljedeće: 1.Posvetit će se Presv. Srcu Isusovu, pričestivši se na devet prvih petaka; 2. Pričestit će se barem dva puta mjesečno (ali se preporuča da to čini svake nedjelje); 3.Ispitat će si dnevno savjest; 4.Dnevno će barem pola sata posvetiti razmatranju, molitvi, duhovnom štivu…; 5. Dnevno će izmoliti jedan Veni Creator (Dođi Duše Sveti)… .” (Put k Suncu, 2. izd. 1993. str. 171)
Očekujem vječno, nepodijeljeno, potpuno posjedovanje Presvetog Srca Isusova
Prije odlaska u bolnicu na operaciju Ivan je, predosjećajući da će umrijeti, sastavio svoju oporuku, odnosno svoj nadgrobni natpis i to na latinskom jeziku, jeziku Crkve. To je bilo ujedno i posljednje što je Ivan napisao u svome životu. U nekoliko rečenica Ivan je sažeo sav svoj život i svoje vjerovanje u budućnost koju mu obećaje Onaj kojemu je povjerovao i posvetio svoj život. I u tom zadnjem spisu Ivan spominje Srce Isusovo riječima koje izražavaju čvrstu vjeru i nadu u obećano blaženstvo. Treba uočiti tri pridjeva kojima označuje imenicu «possessio-posjedovanje» a čime je izrazio svoju duboku vjeru, te nadu i žarku želju za sjedinjenjem s Kristovom ljubavlju kroz Njegovo srce: inseparabilis, plenissima, aeterna possessio Smi cordis Iesu – nepodijeljeno, najpotpunije, vječno posjedovanje Presvetog Srca Isusova.
Ivanova oporuka jest divan zaključak njegova života, kruna njegove pobožnost i svečani finale remek-djela što ga je Ivan stvorio od svoje duše i svoga života. Riječi njegove oporuke nalaze se danas uklesane na mramornoj spomen-ploči na njegovu grobu u Bazilici Srca Isusova u zagrebu. Donosimo ih ovdje u latinskom izvorniku kako ga je Merz sastavio i u hrvatskom prijevodu:
T E S T A M E N T U M
Decessit in pace fidei catholicae.
Mihi vivere Christus fuit et mori lucrum.
Expecto misericordiam Domini
et inseparabilem, plenissimam, aeternam
possessionem Smi Cordis Jesu.
I(van) M(erz) dulcis in refrigerio et in pace.
Anima mea attinget finem suum quare creata erat.
En Theo Kyrio.
Umro u miru katoličke vjere. Život mi je bio Krist a smrt dobitak.
Očekujem milosrđe Gospodinovo i nepodijeljeno potpuno vječno
posjedovanje Presvetog Srca Isusova.
I(van) M(erz) sretan u blaženstvu i miru.
Duša će moja postići cilj za koji je stvorena.
U Gospodinu Bogu.
(izvor: ivanmerz.hr)
