Iz Evanđelja naučimo kako se boriti protiv đavolskih napasti – potaknuo je Sveti Otac u propovijedi na jutarnjoj Misi u kapeli Doma Sveta Marta. Papa je ustvrdio da smo napastima svi izloženi, jer Đavao ne želi našu svetost, a napomenuo je i to da je kršćanski život borba protiv zla.
Isusov je život bio borba. On je došao pobijediti zlo, pobijediti Kneza ovoga svijeta, pobijediti Đavla – rekao je Papa na početku propovijedi ističući da se svaki kršćanin s Đavlom treba sučeliti i boriti. On je često napastovao Isusa, i On je te napasti osjećao, kao i progone. Ako mi, kršćani, želimo slijediti Isusa, onda tu istinu trebamo dobro poznavati – opomenuo je Papa.
I mi smo napastovani, i nas Đavao napada, jer ne želi našu svetost; ne želi kršćansko svjedočenje; ne želi da budemo Kristovi učenici. A što Đavao poduzima da bi nas odvratio od Isusova puta? – upitao je Papa objašnjavajući kako napast djeluje: započinje blago i postupno raste: prenosi zarazu na drugu osobu, prenosi se tako na drugoga, nastoji da ta zaraza ili napast bude zajednička. I na kraju, da bi umirila dušu, opravda se. Raste, zaražava i opravdava se – ponovio je Papa.
Prva Isusova napast u pustinji „gotovo izgleda zavođenje.“ Đavao nagovara Isusa da se baci s Hrama jer će onda svi reći: Evo Mesije!. Isto je učinio s Adamom i Evom: zavođenje. Đavao govori kao da je duhovni učitelj. A ako se napast odbije, raste i vraća se još snažnija, o čemu Isus govori u Lukinu evanđelju: kad je đavao odbijen, okuplja oko sebe druge i vraća se još snažniji. Napast raste i zaražava, a na kraju se opravdava. Papa je podsjetio na Isusovo propovijedanje u Sinagogi, kad su se svi udružili protiv Isusa: zar ovo nije sin drvodjelje, s kojom vlašću to govori? Nije pohađao škole. A vrhunac opravdanja je u svećenikovim riječima: Bolje je da umre jedan čovjek, nego cijeli narod – istaknuo je Sveti Otac.
Razmislimo, primjerice, o kleveti,: malo sam zavidan nekoj osobi, najprije to osjećam u sebi, ali taj osjećaj valja dijeliti, osoba ide kod druge osobe i veli: Jesi li vidio onu osobu? Napast raste i nastoji zahvatiti druge osobe. To je mehanizam klevetâ, a svi smo bili napastovani na klevetu. Od vas, možda, netko i nije, ako je svet; ali i ja sam bio napastovan da ogovaram. To je svakodnevna napast. Započinje tiho, kao blagi mlaz vode, širi se poput zaraze i na kraju se opravdava – objasnio je Papa.
Budimo pozorni kada u srcu osjetimo nešto što bi moglo uništiti druge osobe. Budimo pozorni, jer ako taj blagi mlaz vode na vrijeme ne obuzdamo, kad nabuja i zarazi, postat će bujica i poticat će nas da opravdavamo zlo, upravo kako su se opravdavale osobe koje su rekle da je bolje da umre jedan čovjek nego cijeli narod.
Svi smo napastovani, jer zakon duhovnoga života, našega kršćanskoga života, jest prava i trajna borba. Knez ovoga svijeta – Đavao – ne želi našu svetost, ne želi da slijedimo Krista. Možda bi netko mogao reći: Ma, oče, staromodni ste: u dvadeset i prvom stoljeću govoriti o Đavlu…?! – Ali, pazite, Đavao postoji. I u dvadeset prvom stoljeću Đavao postoji! Ne budimo naivni; naučimo iz Evanđelja kako se boriti protiv Zloga – zaključio je Sveti Otac.
(Izvor: Radio Vatikan)
