Ako ste mislili da su biskupske sinode tijekom proteklih pedeset godina bile pod kontrolom biskupa i teologa, koji su pod utjecajem ideološkog sekularizma Zapada… A ako ste uvidjeli da je mnogo toga došlo do vrhunca u javnim gestama oko posljednje sinode, o Amazoniji… A ako ste zgroženi ideološkom uporabom “sinodalnih putova” pa se čak i Kristovo učenje otopilo u sadašnjem liberalnom kulturnom gulašu… Pa, imamo nevjerojatnu priču: jedan nadbiskup se odlučio isključiti iz cjelokupnog sinodskog procesa!
Pa iz Nazare… odnosno Lihtenštajna može li što dobro izići? Nadbiskup Wolfgang Haas, koji je na čelu jedine biskupije ove mikrodržave njemačkog govornog područja (između Austrije i Švicarske), najavio je da njegova biskupija neće sudjelovati u produljenim savjetodavnim postupcima propisanim za sljedeću Biskupsku sinodu: „Mišljenja sam da se u našoj maloj nadbiskupiji možemo iz dobrih razloga suzdržati od provođenja tako složene, a ponekad čak i komplicirane procedure, koja u našem slučaju riskira da” (pazite sad ovo) “postane ideološka”.
Sad zamislite to! Na ovim stranicama smo već objavili sljedeće:
Čini se da je puno energije na svakoj sinodi i oko nje, usmjereno sa željom da se promijeni Crkva kako bi se učinila kompatibilnijom sa svijetom, umjesto da svijet pretvori u Krista. U cjelini, rekao bih da nije jasno jesu li sinode bile više teret ili blagoslov laicima i samim biskupima.
Nadbiskup Haas uvjerljivo tvrdi da u tako maloj, blisko povezanoj biskupiji kao što je njegova, malo je potrebe za cijelim nizom formalnih postupaka kako bi se olakšala korisna komunikacija. To bi ga moglo učiniti prvim biskupom koji je “jednostavno rekao ne” iz svih pravih razloga – prepoznao je, zapravo, da se takve metode savjetovanja lako podvrgavaju manipulaciji. Naposljetku, nekoliko prošlih općih i posebnih sinoda u Rimu dalo je dovoljno razloga za uzbunu, a primjer “sinodalnog puta” – u obližnjoj Njemačkoj – bio je, sa svakog legitimno katoličkog stajališta, katastrofa bez presedana.
Dakle, odluka nadbiskupa Haasa zvuči kao rezultat nečega što je iznimno rijetko u ovoj godini našeg Gospodina 2021: jasnog katoličkog razmišljanja. Biskupe u njihovim vlastitim biskupijama ne veže svaka riječ koja izlazi iz nekog vatikanskog ureda. Štoviše, mogu odbaciti čak i univerzalne disciplinske upute pape ako ih smatraju štetnima za duhovno dobro vjernika u njihovim biskupijama. Papa to svakako može nadjačati posebnim uputama tom biskupu, ili čak i uklanjanjem tog biskupa. Ipak, valjano je načelo da, iako papa ima posljednju riječ po svojoj nadležnosti nad cijelom Crkvom, svaki biskup ima i svoju istinsku odgovornost prilagoditi opću disciplinu za dobrobit duša u posebnim okolnostima svoje biskupije.
Malo je vjerojatno da će cijela Crkva slijediti primjer nadbiskupije Vaduz koja se sastoji od mikrodržave Lihtenštajn – ukupno 38.000 stanovnika; katoličkog stanovništva 28 000; vrlo bogat porezni raj; i jedinstvena nadbiskupija za cijelu zemlju.
Ali zvuči kao da je vlak namjerno iskočio iz tračnica u Vaduzu, neobičnom mjestu koje bi barem privremeno moglo ponuditi uvid u stvarnost.
