Biskup Marcelo Sánchez Sorondo, kancelar Papinske akademije društvenih znanosti, pohvalio je komunističku Kinu kao “izvanrednu” državu, rekavši kako su: “trenutno, oni koji najbolje provode socijalni nauk Crkve- Kinezi“.
“Nemate siromašnih predgrađa, nemate droge, mladi ne uzimaju drogu“. Umjesto toga, postoji “pozitivna nacionalna svijest“.
Biskup je u intervju za španjolsko izdanje Vatican Insider izjavio da u Kini “gospodarstvo ne dominira politikom, kao što je slučaj u Sjedinjenim Američkim Državama“, te da Kina provodi encikliku pape Franje, Laudato Si, bolje od mnogih drugih zemalja. Pohvalio ih je što brane Pariški sporazum o klimatskim promjenama: “U ovom slučaju su preuzeli moralno vodstvo koji su drugi napustili“.
U nastavku intervjua, prozvao je američkog predsjednika Donalda Trump rekavši da s njim “manipuliraju” globalne naftne kompanije te dodao da, za razliku od onih koji slijede “liberalne misle”, Kinezi rade za veće dobro planeta.
Posljednjih godina Sveta Stolica i Kina održavaju razgovore o statusu ‘podzemne’ Crkve i imenovanju biskupa. Kao dio nastojanja vatikanske diplomacije, biskup Sánchez Sorondo posjetio je zemlju, pa po povratku izjavio: “Ono što sam pronašao bila je izvanredna Kina“. “Ono što ljudi ne shvaćaju jest da je središnja vrijednost u Kini rad, rad i rad. Nema drugog načina, u osnovi to je kao što je rekao sv. Pavao: onaj tko ne radi, neka i ne jede.“
Biskup Sánchez Sorondo je zaključio intervju rekavši kako se Kina “dobro razvija”, a sada ima “mnogo zajedničke točke” s Vatikanom.
Ove izjave su u najmanju ruku iznenađujuće, pogotovo ako se uzme u obzir da je još prije desetak godina Vatikan optuživao Kinu za kršenje ljudskih prava, kritizirajući tamošnje komunističke vlasti zbog represije nad vjerom. Tada je Vatikan od Pekinga razmjerno oštrim rječnikom zahtijevao objašnjenje uhićenja čak triju biskupa. Ta uhićenja “krše ona ljudska prava, osobito ono na vjerske slobode, koja štite brojni međunarodni dokumenti koje je potpisala i Narodna Republika Kina“, stajalo je u prosvjednom pismu.
Ništa bolje nije ni s politikom jednog djeteta u Kini, iako od početka studenog 2015. službeno više nije na snazi, koja je pod prijetnjom nasilja izazvala više od 23 milijuna pobačaja godišnje.
A kada je riječ o kriminalu i dilerima, nije na odmet reći da Kina takve stvari rješava po kratkom postupku- zatvorom i smrtnom kaznom. Kina godišnje pogubi više ljudi nego sve ostale države svijeta zajedno no točan broj osuđenih na smrt se ne zna. Američka fondacija za ljudska prava Dui Hua ocijenila je kako je 2016. godine pogubljeno više od 2000 ljudi. Metode koje se koriste su strijeljanje i smrtonosna injekcija, a pogubljenja su često javna i mogu im prisustvovati i djeca. Također, već dulje vrijeme postoje vjerodostojna izvješća o sustavnom odstranjivanju organa zatvorenicima, bez njihova pristanka – ipak – uz dopuštenje Države. Procjenjuje se da je u Kini, od 2000. godine – radi odstranjivanja organa – ubijeno milijun i pol zatvorenika. Transplantacija organa u Kini cvjeta, a egzekucija zatvorenika pretvara se u uspješnu industriju.
Ta ‘izvanredna’ zemlja ima zabranu slobode govora, svi mediji su pod paskom države, a Google i You Tube su- zabranjeni.
O kršenju ljudskih prava, pogotovo nad vjernicima koji su desetljećima proganjani i ubijani da ne govorimo.
Pa vi, dragi čitatalji, sami procijenite je li Kina zemlja koja ‘najbolje provodi socijalni nauk Crkve’.
