Svijet još nije nikada bio tako pokvaren kao sada, jer još nije nikada bio tako profinjen i mudar u svom umovanju niti tako prepreden. Tako se vješto služi istinom da nas prodahne lažju, krepošću da opravda grijeh, a i riječima samog Isusa Krista da opravda svoje, tako da se često prevare i oni koji su Božji…
Bog ima svoju Mudrost, i ta je jedina i istinska koju treba da ljubimo i tražimo kao veliko blago. Ali i pokvareni svijet ima svoju mudrost. Takvu treba da osudimo i prezremo kao zlu i opasnu. I filozofi imaju također svoju mudrost. S njom treba da postupamo kao s beskorisnom, a katkada treba da je odbacimo kao opasnu za spasenje. Do sada smo, kako kaže Apostol, govorili savršenim dušama samo o Božjoj Mudrosti. Ali da ih ne bi prevario varavi sjaj svjetske mudrosti, otkrijmo njenu obmanu i zloću.
Svjetska mudrost je ona o kojoj je rečeno: “Uništit ću mudrost mudrih” (1 Kor 1, 19.), tj. mudrih ovoga svijeta. Težnja – “mudrost tijela neprijateljstvo je prema Bogu” (Rim 8, 7.). “Ta, naime, mudrost ne dolazi odozgo, već je ona zemaljska, ljudska, đavolska”(Jak 3, 15.). Ta se svjetska mudrost savršeno slaže s načelima i modom svijeta. To je neprestana težnja za veličinom i čašću. Ona je potajno i trajno traženje vlastitog užitka i koristi, i to ne na neki grub i upadan način, uz neki skandalozni grijeh, već fino, taktički i proračunato, jer inače to više ne bi bila “mudrost”, već obična raskalašenost.
Svjetski mudrac je čovjek koji zna dobro voditi poslove, uspijeva u svim zemaljskim pothvatima, a ne daje dojam da to namjerno čini, zna se vješto prikriti i neopazice varati, a da to nikom ni ne dođe do svijesti. Kaže jedno, a misli drugo, jako se brine za javno mnijenje i učtivost i zna se prilagoditi svemu što mu je na korist, a malo se brine za Božje interese i slavu. Potajno i zlobno spaja istinu s laži, Evanđelje sa svijetom, krepost s grijehom, a Isusa Krista s Belijalom. Želi da ga ljudi smatraju poštenim, ali neće da mu kažu da je pobožan; prezire, truje ili osuđuje svaku pobožnost ako se kosi s njegovom. Konačno, svjetski je mudrac čovjek kojega vode samo osjećaji i ljudski razum, te se samo prekriva vanjštinom kršćanina i poštena čovjeka, a nije mu stalo da se svidi Bogu, niti se trudi da pokorom dade zadovoljštinu za grijehe koje je počinio protiv njegova božanskog Veličanstva.
Ponašanje toga svjetskog mudraca osnovano je: na časti, na onome “što će reći svijet”, na običajima, na punom želucu, na koristi, na svečanom izgledu i na zabavi. To je, kako on misli, sedam nedužih pokretača na koje se oslanja da mu život bude miran. Ima on i posebnih kreposti zbog kojih ga kanoniziraju svjetovnjaci, a to su: neustrašivost, finoća, politika, spretnost u pothvatima, uglađenost, učtivost i dobro raspoloženje. A za velik grijeh drži: neosjetljivost, glupost, neotesanost i pobožnjaštvo.
Svom mogućom vjernošću slijedi zapovijedi koje mu nameće svijet: poznavati dobro svijet; živjeti kao častan čovjek; voditi spretno poslove; sačuvati dobro ono što ti pripada; izdići se iz prašine; stjecati sebi prijatelje; posjećivati ugledne; dobro se hraniti; otjerati od sebe melankoliju; izbjegavati svaku posebnost, neotesanost, pobožnjaštvo.
Svijet još nije nikada bio tako pokvaren kao sada, jer još nije nikada bio tako profinjen i mudar u svom umovanju niti tako prepreden. Tako se vješto služi istinom da nas prodahne lažju, krepošću da opravda grijeh, a i riječima samog Isusa Krista da opravda svoje, tako da se često prevare i oni koji su Božji. Velik je broj tih mudraca u očima svijeta, a koji su ludi pred Bogom: Luđaka je neizmjeran broj.
Zemaljska mudrost, o kojoj govori sv. Jakov, jest ljubav prema dobrima ove zemlje. S tom se mudrošću mudraci ovoga svijeta potajno združuju kad im se zalijepe srca na ono što posjeduju, kada vode parnice i nepotrebne razmirice da nešto steknu ili sačuvaju, kada velik dio svog vremena ni o čem drugom ne razmišljaju i ne govore osim o vremenitim stvarima. Za njih se jedino i zalažu, dok se za svoje spasenje i za sredstva tog spasenja, kao što su ispovijed, pričest ili molitva, brinu tek površno, nemarno i povremeno, samo da pred ljudima sačuvaju izgled pobožnosti.
Tjelesna je mudrost ljubav prema užicima. Upravo takvu izabiru mudraci ovoga svijeta, tražeći samo sjetilne užitke. Žele samo dobro jesti, a daleko odbijaju sve što može mrtviti njihovo tijelo uzrokujući mu neudobnost, kao što su to post ili koja druga tjelesna strogost. Takvi redovito misle samo na jelo, pilo, zabave, smijeh, razonodu, kako da najugodnije provedu vrijeme, a za to traže mekane krevete, razbibrige, fine gozbe i ugodno društvo.
I nakon svih tih užitaka u kojima su bez skrupula sudjelovali ugađajući svijetu i brižljivo čuvajući svoje zdravlje, traže sebi ispovjednika koji će biti “najmanje skrupulozan”. (Oni, naime, tako zovu raspuštene ispovjednike koji ne vrše svoju dužnost.) Tako žele na jeftin način zadobiti mir za svoj ugodni i lagodni život i oproštenje svih grijeha. Kažem: na jeftin način, jer ti mudraci po tijelu obično žele za pokoru koju molitvicu ili kakvu milostinju mrzeći sve što bi moglo nanijeti bol njihovu tijelu.
Đavolska je mudrost štovanje časti i ljubav prema njima. S tom se mudrošću združuju mudraci ovoga svijeta kada, makar i potajno, teže za veličinom, čašću, dostojanstvom i uzvišenim službama, kada traže da ih ljudi priznaju, časte, hvale i da im plješću, kada u svom proučavanju, poslovima, borbama i riječima traže samo ljudsku slavu želeći da ih svi smatraju pobožnim i učenim ljudima, velikim vođama, pravnim stručnjacima, ljudima neobičnih zasluga i značenja, kad ne mogu podnijeti da ih se prezire ili osramoti, te sakrivaju sve što je na njima manjkavo, a ističu lijepo.
Potrebno nam je da s Gospodinom Isusom, Utjelovljenom Mudrošću, prezremo i osudimo te tri vrste lažne mudrosti da bismo zadobili pravu. A prava mudrost ne traži vlastiti interes, i ne nalazimo je na zemlji kod onih koji žive prema vlastitim prohtjevima, jer joj se protivi sve što je u očima tih ljudi veliko i uzvišeno…
Ostanimo, dakle, u Isusu Kristu, Vječnoj i Utjelovljenoj Mudrosti, jer je izvan njega samo zabluda, laž i smrt: – “Ja sam Put, Istina i Život”(Iv 14, 6.).
Sv. Ljudevit Marija Grignion Montfortski, (1673. -1716.)
iz knjige: Ljubav vječne Mudrosti
