Izbori imaju posljedice. Nada ili strah za određenim ishodom motiviraju nas da glasamo. Sada, dok se rezultati u SAD-u još uvijek osporavaju, nagađamo i brinemo se kako će to utjecati na našu zemlju, države, gradove i živote.
Izbori su nam jako bitni. Oni su bitni za Boga, iako ne onako kako bismo očekivali. Njegova je perspektiva vječna, a ne naša konačna, koju bismo trebali usvojiti za obrađivanje ovih i svih ostalih izbora.
Znamo da se Bog beskrajno brine za svakoga od nas. Također znamo da sve što radimo, koliko god neznatno bilo, ima vječne posljedice. „Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!“, kaže Gospodin. Stoga, glasovi i ishodi izbora imaju vječne posljedice jer oni oblikuju svijet u koji nas je Bog poslao da izvršavamo njegovu volju.
Međutim, griješimo ako zamišljamo Boga kako sjedi na nebu i navija zajedno s nama za određene kandidate. Kroz dar slobodne volje Bog nam dopušta da izaberemo one za koje mislimo da su dobar izbor. To uključuje u republičkim vladama odabir službenika za koje mislimo da su najbolji kako bi njima upravljali. Iako mi doživljavamo posljedice svojih radnji koje se odvijaju u stvarnom vremenu, Bog, kroz naše izbore, aktivno usmjerava sva svoja stvorenja na određene ciljeve. Ovu božansku aktivnost nazivamo Božjom providnošću.
„Što se Boga tiče, ništa se ne događa samo po sebi“, objašnjava pater John Hardon, D.I. „Sve treba služiti svrsi koju je Bog tajanstveno predvidio i predodredio.“
Izborni rezultat dio je Božje providnosti, bilo da se radi o dobru ili zlu. Sigurno bi Bog, koji je dobrota sama, želio vladine službenike koje katolici žele. One koji časte Boga kao našeg stvoritelja i istinski izvor njihove vlasti, koji rade na zaštiti cijelog ljudskog života od maternice do groba, koji štite obitelj i njeguje slobodu vjeroispovijesti bez ikakvog straha od odmazde.
Da, Bog želi te stvari dajući nam slobodnu volju. Omogućuje da do dobra dođemo kroz kušnje koje nam donosi pali svijet i stvorenja koja prečesto čine zlo svojim ‘dobrom’. U Božjoj providnosti uskrsna slava dolazi tek nakon Velikog petka. Uskrsna slava nije u tome da stvari na ovom svijetu ispadnu dobro; radi se o vječnom sjedinjenju s Bogom u budućem životu.
Stoga svi izborni rezultati predstavljaju Božju volja za nas, čak i ako mislimo da ti rezultati vrijeđaju samo Božje ime. Kao dio providonosne skrbi Bog nam šalje izazove i patnje koje su namijenjene kako bi nas dovele do spasenja, čak i ako ne možemo vidjeti zašto i kako.
Što bismo onda trebali činiti? „Sadašnji trenutak je dopušten od Boga, preko kojeg će se očitovati Njegova volja“, savjetuje otac Jean Pierre de Caussade. Ispunjavanjem ovih zadataka posvećeni smo. Stoga je naša prva zadaća moliti i molitveno prihvatiti ishod izbora s voljnim priznanjem da je to ono što Bog želi za nas sada. Moramo se sjetiti, Caussadeovim riječima, „sve što će mi se dogoditi bit će jelo za moju prehranu, voda za moje čišćenje, vatra za moje pročišćavanje i milosni kanal za sve moje potrebe.“
Drugo, kroz ovu molitvu moramo shvatiti kako Bog želi da svatko od nas sudjeluje u sadašnjem trenutku. Neki će možda željeti sudjelovati u lokalnoj politici. Drugi mogu osjetiti poziv na više molitve i pokore. Treći će se usredotočiti na tri istine koje tvore zdrave duše i društva: vjeru, nadu i ljubav.
Treće, moramo se sjetiti otkako je naš Gospodin napustio zemlju, Bog je slao političke režime da iskuša vjerne. Od starog Rima, sjeverne Afrike u srednjem vijeku, protestantske Engleske, podmuklih režima Hitlera i Staljina, pa sve do Bliskog Istoka i Kine danas, katolici su se suočili s najokrutnijim oblicima diskriminacije, mučenja i smrti od strane političkih režima. Ovo nije alarmantno ili apokaliptično predviđanje stvari koje će se dogoditi u Sjedinjenim Američkim Državama. Otrežnjujući podsjetnik je da sretni završetci nikada nisu zajamčeni vjernicima na političkoj i društvenoj sceni.
U konačnici, iako nikada ne možemo u potpunosti razumjeti Njegove putove, Bog dopušta zlo samo kako bi proizašlo veće dobro. Samo u Božjoj Providnosti Adamov grijeh možemo nazvati „sretnom krivnjom“ (felix culpa). Patnja sv. Thomasa Morea, da istaknemo jednu poznatu političku smrt, veliki je izvor i nadahnuće dobra već gotovo petsto godina. Prije svoje smrti, More je rekao svojoj kćeri: „Ništa ne može doći osim onoga što Bog želi. Uvjeren sam da što god to bilo, Bog će učiniti da zaista bude najbolje za nas.“
Ovo je pogled onih koji se pouzdaju u Božju Providnost. Kako idemo naprijed, naša utjeha ne počiva u političkoj pobjedi, već u riječima samog Isusa za one koji su u opasnosti, sumnji i očaju: „Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti… Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima“. (Mt 10,28; 32-33)
