Sveta Stolica je objavila izvještaj na 450 stranica o bivšem kardinalu Theodoreu McCarricku; priznajući da su izvještaji o McCarrickovom seksualnom ponašanju kružili godinama, ali inzistirajući na tome da papa Franjo nije bio upoznat s bilo kakvom ozbiljnijom optužbom protiv utjecajnog američkog prelata sve dok mu nisu oduzete crkvene časti.
Izvještaj Vatikana, međutim, baca neke sumnje u postupke dvojice prethodnih Papa, napomenuvši da je papa Ivan Pavao II. imenovao McCarricka za nadbiskupa Washingtona unatoč štetnim glasinama, a papa Benedikt XVI. odlučio je ne poduzimati formalne disciplinske mjere zbog ozbiljnijih izvještaja.
Izvještaj također baca krivicu na američke biskupe koji su „pružili netočne i nepotpune informacije“ kao odgovore na pitanja Vatikana o McCarrickovom ponašanju. Nekoliko američkih biskupa znalo je i obavijestilo Vatikan da je McCarrick nagovorio sjemeništarce da „podijele“ s njime krevet. No, odlučili su da na to ponašanje ne gledaju kao znak opasnosti.
Pojedinosti izvješća potvrđuju neke optužbe koje je nadbiskup Carlo Maria Vigano, bivši apostolski nuncij u SAD-u, iznio u dramatičnoj optužbi (objavljenoj 2018. godine) priznavši da su vatikanski dužnosnici bili upoznati s pričama o McCarrickovoj homoseksualnosti. Izvještaj ugrožava najveće optužbe nadbiskupa Vigana: da je nekoliko godina ranije upozorio papu Franju na McCarricka. Izvještaj glasi: „Nuncij Vigano prvi je put tvrdio 2018. godine da je spomenuo McCarricka na sastancima sa Svetim Ocem u lipnju i listopadu 2013., ali nijedan dokaz ne podupire Viganovo izvještaj i dokaze čime je oštro osporeno ono što je rekao.“
Zanemarena su ključna pitanja
Dva problema koje su kritičari postavili zbog McCarrickovog utjecaja obrađene su samo kratko u izvještaju:
Kritičari su se zapitali zašto je prelat koji je osumnjičen za nedolično ponašanje nastavio djelovati kao predstavnik Vatikana u osjetljivim međunarodnim pregovorima, ponajviše u pregovorima s Kinom. Vatikansko izvješće pokušava odbaciti tu optužbu, rekavši da „McCarrick nikada nije bio diplomatski predstavnik Svete Stolice“. Iako službeno nije bio akreditiran za veleposlanika, vatikanski izvještaj priznaje da je McCarrick bio angažiran u „mekoj diplomaciji“. Zapravo u izvješću se napominje da je prepoznat kao „izuzetno vrijedan i učinkovit biskup sposoban za izvršavanje osjetljivih i teških zadataka kako u Sjedinjenim Državama, tako i u nekim najosjetljivijim dijelovima svijeta uključujući zemlje u bivšem istočnom bloku te posebno Jugoslaviju.“
Kritičari su sugerirali da se McCarrickov uspon kroz crkvenu hijerarhiju mogao pripisati njegovom legendarnom uspjehu u prikupljanju donacija, čime je donio ogromne doprinose Vatikanu.
Izvještaj glatko poriče tu teoriju:
„Čini se da izvještaj pokazuje da, iako su McCarrickove vještine prikupljanja donacija bile velike, one nisu bile odlučujuće u odnosu na glavne odluke donesene u vezi s McCarrickom, uključujući njegovo imenovanje u Washingtonu (2000.). Osim toga, ispitivanje nije otkrilo dokaze da je McCarrickov običaj darivanja i donacija utjecao na značajne odluke koje je Sveta Stolica donijela u vezi s McCarrickom tijekom bilo kojeg razdoblja“.
Dvogodišnja istrage
Izvješće Vatikana, koje je Državno tajništvo Svete Stolice objavilo 10. studenog, rezultat je dvogodišnje istrage. Vatikan je bio pod velikim pritiskom da pruži objašnjenje za McCarrickov uspon i njegov daljnji utjecaj u Crkvi, nakon eksplozivnih otkrića da je zlostavljao mladiće. Otkrića su potaknula njegovu ostavku u Kardinalskom zboru (u lipnju 2018.) i njegovu laicizaciju prošle godine nakon kanonskog suđenja.
Izvještaj se ne usredotočuje na detalje McCarrickova nedoličnog ponašanja, već se koncentrira na pitanje kako je mogao zadržati svoj položaj i utjecaj godinama nakon što su izvještaji o tom nedoličnom ponašanju počeli kružiti.
Izvještaj tvrdi da, iako su glasine o McCarricku bile široko rasprostranjene do trenutka kada je imenovan nadbiskupom Washingtona (2000.), Vatikan nije imao konkretne dokaze o nedoličnom ponašanju. Izvještaj posebno vodi računa da ustvrdi da papa Franjo nije bio obaviješten o vjerodostojnim optužbama. „Do 2017. godine, nitko nije pružio papi Franji bilo kakvu dokumentaciju u vezi s optužbama protiv McCarricka (uključujući kardinala Parolina, kardinala Quelleta, nadbiskupa Becciua ili nadbiskupa Viganòa)…“
„Netočne i nepotpune informacije“
Međutim, izvještaj otkriva da je pokojni kardinal John O’Connor iz New Yorka izrazio zabrinutost zbog glasina, obrazlažući svoje protivljenje imenovanju McCarricka za nadbiskupa u Washingtonu. McCarrick je u to vrijeme bio nadbiskup Newarka u New Jerseyu. Tada je Vatikan ispitivao četvoricu biskupa biskupije New Jersey. Rezultat je, kaže se u izvješću, razjasnio slučaj McCarricka: „Tri od četiri američka biskupa pružila su Svetoj Stolici netočne i nepotpune informacije u vezi s McCarrickovim seksualnim ponašanjem s mladićima“.
Znakovito je da su biskupi iz New Jerseyja potvrdili glasinu koju je čuo kardinal O’Connor: da je McCarrick nagovorio sjemeništarce da spavaju s njim u kući na obali. Međutim, trojica od četvorice ispitanih biskupa (biskupi Hughes, Smith i McHugh) nisu vidjeli razlog da za takvo ponašanje optuže McCarricka. „Biskupi su na upit potvrdili odgovorom kako je McCarrick dijelio krevet s mladićima, ali nisu sa sigurnošću naznačili da je McCarrick sudjelovao u bilo kakvom seksualnom činu.“
Izvještaj Vatikana ne objašnjava zašto ova trojica američkih biskupa spavanje s mladićima ne bi smatrali u najmanju ruku ozbiljnom neprimjerenošću i pokazateljem nepromišljenosti. Također ne ukazuje zašto bi vatikanski dužnosnici, informirani o ovom obrascu ponašanja, zauzeli isti zadovoljavajući stav.
Svjestan složenosti situacije koja je pokrenuta, tadašnji nadbiskup McCarrick napisao je osobno pismo obrane obraćajući se tadašnjem moćnom tajniku Svetog oca, nadbiskupu Stanislawu Dziwiszu. U pismu je McCarrick inzistirao na tome da „nikada nije imao seksualne odnose s bilo kojom osobom, muškom ili ženskom, mlađom ili starijom, svećenikom ili laikom“. Uvjeren tim pismom, papa Ivan Pavao II. nastavio je sa planom da imenuje McCarricka na čelo Washingtonske nadbiskupije.
U tom su trenutku, u Rim stigle samo glasine o McCarrickovom nedoličnom ponašanju, točnije nisu postojali jasni dokazi ni konkretne optužbe. Ipak, izvještaj kaže da je barem jedna žena izvijestila o McCarrickovim postupku s mladićima, u pismima poslanima mnogim američkim prelatima već 1980-ih. Nijedna riječ o tim optužbama nije stigla do Vatikana, pa čak ni do nuncija Vatikana u Washingtonu, kaže se u izvješću.
Kritika nadbiskupa Vigana
Kasnije, kada su se pojavile jasne optužbe, papa Benedikt XVI. prepoznao je problem. Budući da je McCarrick već bio u mirovini, papa Benedikt odlučio je da neće pokretati formalni disciplinski postupak. Umjesto toga, naložio je McCarricku da se ukloni iz javnog života. Vatikansko izvješće napominje da upute pape Benedikta XVI. nisu bile formalne sankcije. “Dao mu je preporuku usmeno 2006., zatim pismeno 2008. …“ McCarrick je ignorirao navedene upute, zadržavajući vidljivost u javnom životu.
Vatikan u izvještaju otkriva kako su se dokazi o nedoličnom ponašanju nastavili pojavljivati, pa je kardinal Marc Quellet (prefekt Kongregacije za biskupe) zatražio od nadbiskupa Vigana „poduzimanje određenih koraka, uključujući istragu s određenim biskupijskim službenicima”, kako bi se procijenila točnost optužbi. Vatikanski izvještaj, u svojoj najštetnijoj bilješci kaže: „Vigano nije poduzeo ove korake i stoga se nikada nije stavio u situaciju da ustvrdi vjerodostojnost“.
Što se tiče pape Franje, izvještaj kaže da je istragu protiv McCarricka pokrenuo tek 2017. jer mu nisu bili predočeni novi dokazi:
Vjerujući da su optužbe već pregledane i odbačene za vrijeme Ivana Pavla II., svjestan da je McCarrick bio aktivan tijekom papinstva Benedikta XVI., papa Franjo nije vidio potrebu za promjenom pristupa koji je bio usvojen prethodnih godina.
Neodgovorena pitanja
Unatoč svojoj duljini i prividnoj temeljitosti, vatikansko izvješće ostavlja dva ključna pitanja bez odgovora.
Je li McCarrick bio štićenik homoseksualnog lobija? Riječ „homoseksualac“ ne pojavljuje se u sažetku izvješća na 450 stranica, a rijetko u cijelom tekstu. Nadbiskup Vigano iznio je optužbu da su McCarrickovu karijeru podržavali homoseksualni klerici i da je američki prelat zauzvrat pomogao promovirati druge članove „lavander mafije“. Stvarni sadržaj izvješća Državnog tajništva podupire tu hipotezu. Zašto su neki američki biskupi Vatikanu dali obmanjujuće informacije o McCarrickovom ponašanju? Zašto su drugi šutjeli o ustrajnim glasinama? Zašto američki biskupi i vatikanski dužnosnici nisu prepoznali spolno zlostavljanje sjemeništaraca kao ponašanje koje bi trebalo diskvalificirati kandidata za crkveno promaknuće?
Kako je McCarrickov utjecaj oblikovao vatikansku politiku i američku crkvenu hijerarhiju? Godinama, čak nakon umirovljenja i otkrića o zlostavljanjima, McCarrick je bio moćna figura u Rimu. Govorio je o svome nastojanju da promovira tadašnjeg kardinala Bergoglia kao kandidata za papinstvo. Kasnije je otputovao u Kinu kako bi razgovarao o mogućim odnosima između Rima i Pekinga. Smatrali su ga najutjecajnijim američkim prelatom u procesu imenovanju novih biskupa za Sjedinjene Američke Države. Jesu li McCarrickove preferencije još uvijek vodilja vatikanske politike? Napreduju li njegovi štićenici još uvijek u crkvenoj hijerarhiji?
Vatikansko izvješće prepoznaje povijest Theodora McCarricka kao ozbiljnu povredu utjecaja i položaja u Katoličkoj Crkvi. Izvještaj se ne bavi ključnim pitanjem utjecaja unutar Crkve: utjecajem koji je imao McCarrick i utjecajima koji su ga promovirali.
