Ne bojmo se braćo i sestre u ovim svetim danima napustiti buku televizije, mobitela i društvenih mreža, buku medija koji nam serviraju samo loše vijesti. Ne bojmo se malo više vremena provesti u tišini pred Isusom u svetohraništu.
Dragi vjernici, svake godine na početku Korizme liturgija Crkve donosi nam izvješće o Isusovu boravku u pustinji. Na osnovu tih 40 dana koje je Isus proveo u pustinji mi danas i imamo korizmu ili četrdesetnicu.
Ovih 40 dana koji je Isus proveo u pustinji bez hrane jesu simbol drame povijesti, drame grijeha koju se Isus sprema uzeti na sebe kako bi otkupio čovječanstvo. Stoga je uvijek važno prije važnih odluka, pothvata, važnog posla i svjedočanstva naoružati se dugom molitvom i postom. Prva kušnja – reci ovom kamenu da postane kruh i Isusov odgovor da ne živi čovjek samo o kruhu želi nam naglasiti kako je uz materijalnu hranu vrlo važno dati i onu duhovnu tj. Božju riječ ponuditi svima koje susrećemo. Druga kušnja u kojoj đavao sebe predstavlja kao vrsnog poznavaoca Pisma hoće nam naglasiti kako kod tumačenja Svetog Pisma moramo biti vrlo pažljivi i ne tumačiti ga svojevoljno. Isto tako, đavao nagovara Isusa da se baci u ponor, no za to još nije došao čas, on će se zaista kad dođe vrijeme, na veliki petak, baciti u ponor smrti i tada, u vremenu kad je Bog to odredio, ispuniti ovo proročanstvo. Treća kušnja vrlo često se nudi i svima nama, pokloni mi se i dat ću ti to i to. Učini tako i sve će biti tvoje. No trebamo biti svjesni kako nikada ne smijemo činiti zlo da bismo zadobili dobro. Zato Isus upozorava – Bogu se svome klanjaj. I tek pošto je izvršio svoje djelo na zemlji, kao Uskrsli, kad je došlo Božje vrijeme za ostvarenje, reći će: dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji. Dakle, potrebno je biti vjeran Bogu, ustrajati i u kušnji biti s njim i onda će anđeli doći i služiti.
Draga braćo i sestre, protumačimo sada i samu pustinju. Pustinja je mjesto šutnje, samoće, udaljavanja od svakodnevnih događaja. Papa Benedikt XVI piše kako: “Velike stvari počinju u pustinji, u šutnji, u siromaštvu.” On dalje kaže kako se “ne može sudjelovati u Isusovu poslanju, u poslanju evanđelja, bez sudjelovanja na iskustvu pustinje, u njezinu siromaštvu, u njezinoj gladi.”
Isus je četrdeset dana proveo u pokori i molitvi pripremajući se za svoje javno djelovanje. Kad je isteklo tih 40 dana na osobiti način tri puta ga je iskušavao đavao. Isus dopušta nečastivome da ga kuša kako bi nama ostavio primjer poniznosti. U poniznosti se Isus susreo s kušnjom kako bi nama pokazao da moramo biti spremni na kušnju koju trebamo podnijeti. Ako nismo spremni na borbu protiv kušnje, otvaramo vrata klonulosti duha i žalosti. Nečastivi je izabrao trenutak kad je Isus bio najslabiji i upravo ga s onim bez čega je bio četrdeset dana mami. Ne čini li nam se kako i nas snađu napasti baš onda kad se najmanje nadamo. Protiv napasti možemo se naoružati stalnim mrtvljenjem u radu, živeći ljubav, biti budni u molitvi. U korizmi je opće poznato kako se svi nečega odriču. A zapravo uz odricanje možemo nešto i nadodati. Primjerice više ću moliti, više ću vremena provesti s osobom čija mi blizina stvara nelagodu, izdvojit ću više za pomoć siromasima. Za duhovnu borbu potrebno nam je oružje. To oružje jest stalna molitva, redovita sveta ispovijed, redovit odlazak na svetu Misu i povjerenje prema Djevici Mariji. Kako bi ova nutarnja djela bila potaknuta da se rasplamsaju podsjetnik im je post i mrtvljenje u hrani. Post i odricanje od ugađanja našemu tijelu vrlo je korisna kako bismo potaknuli i našu nutrinu na promjenu.
Draga braćo i sestre, je li dovoljno današnjem kršćaninu samo postiti od hrane? Biti bez mesa? Pa to za današnja umijeća kuhanja nije nikakav problem. Ponekad je čak i hrana bez mesa puno ugodnija od neke masne i slasne hrane. Jasno moramo imati na umu da post znači jedan obrok do sitosti i dva manja, tada glad može biti problem, ali s obzirom na životnu rutinu današnjeg čovjeka i to je lako jer čovjek zbog količine zauzetosti u poslu koji obavlja vrlo često zaboravlja jesti. No, što je to što današnjem čovjeku predstavlja tešku askezu, teško mrtvljenje?
Vjerujem da je većina, osobito mladih, iskusila kako se uznemirimo kad nema signala na mobitelu ili WiFija za internet – iako nam možda nisu u trenutku te spoznaje nisu ni potrebni. Svejedno, sama ta svijest da znamo kako nemamo pristup svim čarima pametnog telefona onda kad poželimo ipak nas uznemirava. Vjerujem također da ste primijetili da kad razgovaramo s nekim, čim nastane mala stanka u razgovoru odmah posežemo za mobitelom u džepu. Isto je i na predavanjima u školi ili fakultetu, pa čak i kad gledamo film koji smo sami odabrali. Koliko uživamo u stvorenoj stvarnosti a koliko provedemo fotografirajući iste iako danas fotografije svih mogućih lokacija možemo pronaći na internetu.
Jedan je vjernik dobro primijetio: “Dok je u srednjem vijeku ikona bila prozor u svijet o kakvom sanjamo danas je to iPHONE i internet.” Pobožan čovjek srednjeg vijeka gledao je u ikonu i promišljao o ljepoti nebeskog života, čovjek našeg vremena gleda u ekren pametnog telefona i gubi vrijeme u ispraznosti. Danas se bez mobitela ne može čak ni na svetoj Misi.
Tehnologija ima svoje prednosti, no nije sva tehnologija moralno neutralna jer već sama činjenica gledanja na tehnologiju kao onu kojom želimo upravljati svijetom i istim ovladati kosi se s kršćanskim naukom da je istinska sloboda samo u podložnosti Božjoj volji. Dok s druge strane tehnološki čovjek kaže: Ako nešto možemo učiniti onda to i moramo učiniti bez obzira na posljedice ili moralni zakon. Voljeti konačne stvari više od beskonačnog Boga predstavlja izvor svih nereda. I ljubav prema dobrim stvarima, kao što su obitelj, može biti znakom prokletstva ako ih volimo više od Boga ili ih stavljamo na mjesto Boga.
Stoga je vrlo važno ove korizme okušati se u askezi digitalnog posta. Vratiti prostor tišini u kojoj se može promišljati. Vježbati se u svakodnevnoj molitvi razmatranja namjesto interneta. Židovi imaju projekt kojeg su nazvali digitalna subota. Mogli bismo mi započeti s projektom digitalne nedjelje. To je dan bez pametnog telefona- odvaži se i počni s ovim projektom ove korizme te ga pokušaj nastaviti u sve nedjelje kroz godinu. Askeza u ovoj stvari pomaže nam da se zabavljanjem ne dovedemo do duhovne smrti. Moramo pokušati slijediti strogo pravilo koje ćemo sebi nametnuti: od tad do tad sam bez interneta. Zaposli u to vrijeme ruke s nečim drugim. Nemoj tipkati na pametni telefon nego zabavi ruke radom u vrtu, kuhaj, šivaj, čitaj, prebiti zrnca krunice ako ti već prsti moraju biti zauzeti.
Dragi vjernici ovih 40 dana korizme izvrsno su vrijeme za povlačenje u pustinju naše duše. Kroz ovo vrijeme možemo preispitati sebe i svoj odnos prema Bogu i bližnjemu kako bismo u Vazmenoj noći mogli započeti novi život s Kristom Uskrslim. Kardinal Sarah, veliki prijatelj tišine, reći će kako je “istinska pustinja u nama, u našoj duši. S tom spoznajom možemo razumjeti da je tišina nužna kako bi se našlo Boga. Nužno je izići iz nutarnje zbrke kako bi se našlo Boga.” Ne bojmo se braćo i sestre u ovim svetim danima napustiti buku televizije, mobitela i društvenih mreža, buku medija koji nam serviraju samo loše vijesti. Ne bojmo se malo više vremena provesti u tišini pred Isusom u svetohraništu. Ne bojmo se zakoračiti u pustinju našega srca kako bismo pronašli Boga duboko u svojoj nutrini. Ako surađujemo s Kristom možemo pobijediti svijet. Počnimo tu suradnju već danas. Budimo hrabri suradnici Istine. Amen.
Vlč. Daniel Katačić
