„Kardinal Marx je napustio katoličku vjeru“, objavio je teksaški biskup Joseph Strickland na Twitteru. „Mora biti pošten i službeno dati ostavku“.
Kad je münchenski kardinal Reinhard Marx prošlog mjeseca slavio misu s duginom zastavom postavljenom ispred oltara, kako bi proslavio dvadeset godina „queer kulture” u župnoj crkvi sv. Pavla, iskoristio je sam događaj kao priliku da se ispriča za desetljeća navodne diskriminacije homoseksualaca od strane Crkve – i time je zapravo potvrdio da je heretik zbog metode kojom želi promijeniti crkveni nauk o homoseksualnosti. U intervjuu nakon događaja, kardinal Marx je dolio još ulja na vatru kada je rekao da Katekizam Katoličke crkve „nije uklesan u kamen“ i da katolici imaju pravo „sumnjati u ono što kaže (Katekizam)“.
Iako je kardinal Marx očito u krivu kada je u pitanju stav o homoseksualnosti, njegovi komentari o Katekizmu mogu pomoći razjasniti odnos između hereze, pedagogije i svrhe katekizama.
Nijemci rijetko okolišaju kada su u pitanju kontroverze, a eksplicitni komentari kardinala Marxa još su više usmjerili sinodalna promišljanja njemačkih biskupa u „progresivnijem smjeru“ uz nastojanje da se prihvati i potvrdi ono što je Katolička crkva podučavala i provodila stoljećima s obzirom na seksualni moral.
„Kardinal Marx je napustio katoličku vjeru“, objavio je teksaški biskup Joseph Strickland na Twitteru. „Mora biti pošten i službeno dati ostavku“. Mnogi katolici misle isto uz činjenicu da je kardinala Marxa heterodoksna podrška homoseksualnom stil života učinila heretikom, budući da svojim stavovima odbacuje nauk o grešnosti seksualnog čina izvan braka i u homoseksualnom kontekstu, te zapravo odbacuju crkveni autoritet.
Kad imamo, nažalost, katoličkog kardinala koji Katolički katekizam naziva radnim dokumentom koji bi trebao biti prilagođen tako da uključuje negaciju naravnog zakona koji je Crkva uvijek odbacivala u ljubavi, onda je sigurno riječ o herezi. Katolici su dužni vjerovati u nauk koji je predan od Boga i čuvan od strane učiteljstva Crkve. O doktrinama vjere i morala koje Crkva prima i zadržava ne može se pregovarati. Čak i one o kojima Crkva nema konačan stav moraju se promatrati s pobožnom pokornošću.
Sveti papa Ivan Pavao II. napisao je da je Katekizam izraz crkvenog nauka, nazivajući ga u jednoj izjavi načinom predočenja „vjere Crkve i katoličkog nauka, potvrđenog ili osvijetljenog Svetim pismom, apostolskom predajom i crkvenim učiteljstvom” i „valjanim i legitimnim oruđem za crkveno zajedništvo i kao sigurnu normu za poučavanje vjere”. Ivan Pavao je jasno rekao da je Katekizam tekst na koji se može apsolutno osloniti u poučavanju i razumijevanju katoličke vjere, čineći ga autentičnom referencom za izlaganje nauka Katoličke Crkve. To ga isto tako čini tekstom istine kojeg su se katolici dužni držati i u njega vjerovati.
Čak i tako govoreći, to ne znači da Katekizam ne dopušta kritike, ali takva istraživanja ne bi trebala dovoditi u pitanje ono što Katekizam naučava, već kako to poučava. Katekizam je, naposljetku, za katehezu i kao takav može se pokazati nedostatan u prenošenju onoga što je Crkva ustanovila, ali to ne utječe na svetu predaju istine koja stoji iza njega. Iako Katekizam nije radni dokument, nije ni niti božanski nadahnut.
Pedagogija Katekizma, nije izvan dosega zainteresiranih biskupa, teologa ili znanstvenika, ali su načela Katekizma, zapravo, uklesana u kamen. Doktrina se može razvijati i razvija se s razumijevanjem. Ali istina se ne može promijeniti, a svaka katehetska briga koja rezultira pitanjima poštovanja, pa čak i poštovanja o značenju teksta Katekizma ne predstavlja odvajanje od učiteljstva Crkve.
Da se vratimo na kardinala Marxa, on nije sasvim u krivu kada kaže da Katekizam nije uklesan u kamen, ali su njegove riječi pogrešne. Promašuje svrhu Katekizma, baš kao što je promašio cijelu svrhu kada je rekao u istom intervjuu: „Postoje ljudi koji žive u intimnoj ljubavnoj vezi koja se izražava seksualno. Hoćemo li stvarno reći da je to bezvrijedno? Naravno, postoje ljudi koji žele vidjeti seksualnost ograničenu na rađanje, ali što reći ljudima koji ne mogu imati djecu?“. Katekizam prenosi ono što Crkva zapovijeda, i dok se oblici komunikacije mogu mijenjati, uz nadu da će bolje odražavati zapovijed, princip – u ovome slučaju, otvorenost životu u spolnom činu – je uklesano u kamen.
Katekizam možda nije uklesan u kamenu, ali je svakako učenje o stvarima koje su uklesane kao što je deset Božjih zapovijedi. Ono što se kaže o kamenu može se promijeniti, ali to ne mijenja dotičnu nepokretnu stvarnost, a Katekizam je artikulacija nauka, pitanja vjere i morala koji su vječni. Ali društvo se toliko dugo bavi redefiniranjem i odbacivanjem načela naravnog da je bilo samo pitanje vremena kada će se takve tendencije pojaviti u Crkvi. Ništa više nije sveto, a čini se da su njemački biskupi odabrali svoj stijeg i vode juriš.
Kardinal Marx je napustio svoju dužnost podržavanja i očuvanja nauka Crkve potičući neku vrstu pobune po pitanju seksualnosti, morala i naravne komplementarnosti. On potkopava autoritet Crkve kada traži od Crkve da promijeni svoje učenje o nečemu što je nepromjenjivo i u skladu sa stvorenim poretkom i biblijskim svjedočanstvom. On se s priličnom tvrdoglavošću suprotstavlja istinama koje Crkva naučava.
I tu se Marx pojavljuje kao heretik. Zato jer heretik — a bilo je mnogo „dobronamjernih“ krivovjeraca tijekom stoljeća — je kršteni katolik koji nepopustljivo odbacuje božansku istinu koju naučava Crkva čak i kada na njegovu pogrešku ukazuje legitimni autoritet. Teško je, međutim, pojam „heretik” dovesti u ovu situaciju bez službene ispravke od Svete Stolice. Ali ne bismo trebali zadržavati dah čekajući da papa Franjo disciplinira jednog od najutjecajnijih biskupa u Europi koji je član Vijeća kardinala i predsjednik vatikanskog Vijeća za gospodarstvo. Uz to treba istaknuti kako je delikatan posao odlučiti kada i gdje vjera u božanski nauk i istinu počinju i prestaju; a za to postoji formalni proces koji provodi Kongregacija za nauk vjere.
Dok se skandal oko kardinala Marxa i njemačkih biskupa ne razglasi službenim kanalima, katolici bi se trebali držati Katekizma i ne bojati se odmjereno progovoriti čak i protiv kardinala koji je u zabludi. Sjetimo se incidenta u Antiohiji (o čemu imamo izvještaj u poslanici Galaćanima) kada se je sveti Pavao suprotstavio svetom Petru „u lice” jer nije bio „ispravan u pogledu istine evanđelja”. Kardinal Marx kaže da nema Katekizma bez ispravaka, i iako se možemo složiti s tom tvrdnjom s obzirom na odgovarajuće kvalifikacije, možemo isto tako dodati da ni kardinal nije bez ispravaka, pogotovo kada nije otvoren u pogledu istina Crkve.
Zajedništvo s Crkvom očituje se kroz vjeru, sakramentalni život i hijerarhiju, a je li u tim stvarima došlo do povrede je nešto što samo papa može prosuditi. Dok to ne učini – a svi znamo koliko papa Franjo voli suditi u pitanjima homoseksualnosti – nije na bilo kojem katoliku da propovijeda vlastiti nauk. Čak bi i komentar biskupa Stricklanda, koliko god se činio razumnim i pravednim, mogao govoriti više nego što bi trebao i mogao bi se čak protumačiti kao razbijanje samog zajedništva i kao potencijalno destabiliziranje supsidijarnosti unutar hijerarhije Crkve.
Kardinali, biskupi i svećenici slobodni su izraziti svoje stavove u granicama razuma i vjere, a posebno potaknuti i ukoriti svoju subraću svećenike kada je to potrebno, a mi kao laici možemo slijediti duh toga. Ali nazvati čovjeka, bez obzira je li on kardinal ili vaš susjed, heretikom je zapravo stvar ozbiljne težine i crkvenih posljedica.
Nijedan katolički kardinal ne bi se smio ispričavati kada tumači crkveni nauk, iako bi se mogao ispričati ako je došlo do neuspjeha da se crkveni nauk izričito izrazi ili da se očituje ljubav koju nam Katekizam nalaže da pružimo u želji za spasenjem drugoga. Sve dok to nastojimo, činit ćemo sve što možemo da spriječimo kršenje crkvenog nauka. Unatoč tome što kardinal Marx misli i kaže o diskriminaciji i isključivosti, upravo je jedna, sveta, katolička i apostolska Crkva najuniverzalnija institucija na svijetu, a to je istina ispisana u kamenu.
Sean Fitzpatrick je suradnik za portal „Crisis“ i trenutno radi kao profesor u Akademiji Grgura Velikog, katoličkom internatu za dječake u Pennsylvaniji.
