U posljednjem desetljeću, vjerni katolici navikli su biti zabrinuti kad god papa Franjo daje nezvanične intervjue (nije loša ideja da papa ne daje intervjue dok putuje zrakoplovom). Nedavna rasprava s deset mladih odraslih osoba za Hulu dokumentarac samo produbljuje tu tjeskobu.
Kao što se i očekivalo, većina kontroverzi nakon objave intervjua vezano je uz papine komentare o seksu. Jedna mlada osoba ga je pitala o upoznavanju partnera na Tinderu. Papa je odgovorio da je to “normalno“, pokazujući da vjerojatno nema pojma što je Tinder (ako ni Vi ne znate, onda se smatrajte sretnim).
Ali još više zabrinjavaju Papini komentari o drugim pitanjima u vezi seksualnosti – kao što su pornografija, homoseksualnost i masturbacija. Papa je potvrdio da je „kateheza (nauk) Crkve o seksu još uvijek u pelenama… Kršćani nisu uvijek imali zrelu katehezu o seksu“.
Stanite i razmislite o Papinoj izjavi. Nauk Katoličke Crkve o seksu temelji se na dvije tisuće godina kontinuiteta i tradicije, koji je vođen Duhom Svetim. Uostalom, sveci i teolozi su kontemplirali o misteriju i odnosu čovjeka i seksualnosti – a to se kontemplacija također temelji na dodatnih dvije tisuće godina drevnog židovskog nauka. To je četiri tisuće godina dosljednog i razvijenog nauka, a ipak je Crkva još uvijek “u pelenama“ kada je riječ o njezinom moralnom nauku? Papa odbacuje teologiju tijela, a sada i dio Božjih (Deset) zapovijedi kao nezrele kateheze – što je krajnje zapanjujuće.
Rekao bih da takva tvrdnja zvuči kao da dolazi od antikatoličkog ateističkog fanatika poput Sama Harrisa, ali to bi bilo uvredljivo za gospodina Harrisa.
Ali izjava ne dolazi od nekoga čije bi se neznanje moglo opravdati, ona dolazi od pape. Nema isprike. Katolički moral u pogledu seksualnosti utvrđen je tisućljećima, i uvijek iznova dokazano je da je najbolji – zapravo jedini – način da se živi vlastita seksualnost na zdrav način.
Nasuprot tome, promiskuitetna i razvratna seksualnost koja se promiče u današnjoj kulturi (upravo ono čemu su se ti mladi ljudi nadali da će papa podržati) pokazala se tragično destruktivnom za milijune duša – da ne spominjemo tijela – tijekom proteklih nekoliko desetljeća. Ironija je u tome što su pogledi naše moderne kulture na seks izrazito nezreli – naše društvo se prema seksu odnosi kao pubertetski petnaestogodišnjak koji gleda pornografski film. Moramo se obratiti Crkvi kako bismo pronašli zreli pristup nauku o seksu, tj. seksualnosti.
Koja je osnova za papine neobične tvrdnje? Kao i uvijek, teško je razumjeti Franjin um kada je riječ o ovim reklamnim izjavama; čovjek se pita koliko je papa promišljao i misli li doista ono što govori ili samo pokušava pokazati da je voljan “pratiti“ svoje slušatelje.
Međutim, mislim da se to vjerojatno temelji na razmišljanju sličnom onome što je kardinal Jean-Claude Hollerich izjavio prije godinu dana. Mons. Hollerich je na pitanje o nauku Crkve o homoseksualnosti izjavio sljedeće: „Vjerujem da sociološko-znanstveno utemeljenje ovog nauka više nije ispravno. Ono što se prije osuđivalo bila je sodomija. U to vrijeme smatralo se da je cijelo dijete sadržano u spermi muškarca. I to se jednostavno prenijelo na homoseksualne muškarce. Ali u Novom zavjetu uopće nema homoseksualnosti. Govori se samo o homoseksualnim činima, koji su dijelom bili poganski spolni čini”.
Drugim riječima, mons. Hollerich tvrdi da prvi kršćani (i Židovi) nisu shvaćali homoseksualnost kao psihološku “orijentaciju“, već samo kao poganski seksualni čin. Zbog toga je homoseksualnost osuđena, a ne zato što su orijentacija, pa čak i činovi, sami po sebi intrinzično poremećeni. Sada kada moderni psiholozi to bolje razumiju, katolicizam treba ažurirati svoj nauk u skladu s time.
Naravno, takva tvrdnja je smiješna, ali čini se da je to novi smjer pokušaja ljevičarskih katolika da potkopaju tradicionalni katolički moral. Umjesto da jednostavno kažu „da je nauk bio pogrešan“, oni sada kažu „da nauk nije bio nedovoljno razvijen“ ili „taj nauk treba ažurirati prema našem modernom razumijevanju ljudske osobe“. Čineći to, oni nastoje zlouporabiti legitimni nauk o razvoju doktrine u nastojanju da radikalno promijene doktrinu.
Argument je jednostavan u svojoj obmani. Crkva je osuđivala ta djela samo u prošlosti jer još nije razumjela temeljnu psihologiju iza njih. Sada kada je “znanost“ otkrila istinu o homoseksualnosti, moramo “ažurirati“ (tj. odbaciti) našu osudu takvog “oblika seksualnosti“.
Ova forma (ne)rezoniranja privlačna je suvremenom čovjeku. Ona suprotstavlja znanost, kojoj se vjeruje kao “činjeničnoj”, a time i istinitoj, protiv religije za koju se sumnja da se temelji ne na stvarnosti, već na praznovjerju i netrpeljivosti. Suprotstaviti se homoseksualnosti, kaže mišljenje, slično je suprotstavljanju heliocentrizmu. Suprotstaviti se homoseksualnosti znači suprotstaviti se znanosti!
Ipak, iako je istina da Crkva nije autoritet za znanost o svemiru, ona je autoritet kada se radi o ljudskoj osobi i moralu. Nitko bolje ne poznaje put koji smo pozvani slijediti kako bismo bili ispunjeni muškarci i žene.
Opet, kao što sam već primijetio, teško je reći da sam papa Franjo želi ići tako daleko kao kardinal Hollerich u potpunom napuštanju tradicionalnog katoličkog morala, ali njegovi komentari da je katoličko nauk o seksu “još u pelenama“ definitivno potiču to napuštanje.
Teško je u takvoj izjavi pokazati opseg tragedije. Jedna od najrazornijih sila u današnjem svijetu je seksualna revolucija, a napose njezine posljedice. Nebrojenim ljudima životi su bili uništeni jer su slijedili nauk demonskog pokreta. Pomislite samo na svu djecu iz razorenih obitelji, čiji je otac “slijedio svoje srce“ i spavao s drugom ženom, a ne sa svojom ženom. A kad smo već kod pelena, ako bi muškarac s istospolnom privlačnošću prihvatio homoseksualni životni stil s kojim prelati poput mons. Hollericha izgleda nemaju problema, vjerojatno će jednog dana ponovno nositi pelene.
Ipak, Katolička Crkva ima već stoljećima lijek za tako poremećeno razumijevanje spolnosti. Sljedeći moralni nauk Crkve o seksu, možemo pobjeći od slomljenog srca, fizičkih bolesti i grižnje savjesti koja nas okružuje.
Umjesto da osuđuje nauk Crkve o seksu kao nauk “u pelenama“, papa bi ga trebao proglasiti kao jedini ispravni put koji može pomoći ljudima da pobjegnu od uzaludnosti seksualne revolucije.
