”Ali jedna stvar mi je sasvim jasna vezana u sinodalni proces. Bog nije dio plana ovog prokletog sinodalnog procesa. Duh Sveti s tim nema apsolutno nikakve veze’‘.
Biskup Robert Mutsaerts, 4. studenog 2022.
Tajništvo Biskupske sinode u Rimu predstavilo je u četvrtak 27. listopada radni dokument za kontinentalnu fazu Sinode „Za sinodalnu Crkvu zajedništvom, sudjelovanjem i misijom“. To se dogodilo na tiskovnoj konferenciji pod predsjedanjem kardinala Grecha, održanoj u tiskovnom središtu Svete Stolice u Rimu. Dokument je bio naslovljen „Raširi prostor svog šatora“ (usp. Iz 54,2). Na temelju svih završnih dokumenata biskupske faze na različitim kontinentima, tajništvo Biskupske sinode je zatim sastavilo Instrumentum Laboris, radni dokument za buduće sastanke Sinode ( u 2023. i 2024.).
Mantra procesa je upućena prema tome da slušamo. Koga? Svakoga. Radni dokument sadrži dobar broj citata. „Ovi su citati odabrani jer na posebno snažan, lijep ili precizan način izražavaju osjećaje koji su općenitije izraženi u mnogim izvješćima. Sinodalno iskustvo može se čitati kao put priznanja za one koji se ne osjećaju dovoljno priznati u Crkvi“. Cilj sinodalnog procesa postaje sve jasniji. Dokument ukazuje na ono što bi Sinodalni put u konačnici trebao provesti: „To znači Crkvu koja slušajući uči kako obnoviti svoje evangelizacijsko poslanje u svjetlu znakova vremena, kako bi nastavila nuditi čovječanstvu način postojanja i življenja u kojem se svi mogu osjećati uključenima kao protagonisti“.
Tko su oni koji se osjećaju isključenima? Paragraf 39: „Među onima koji pozivaju na sadržajniji dijalog i gostoljubiviji prostor nalazimo i one koji iz različitih razloga osjećaju napetost između pripadnosti Crkvi i vlastitih ljubavnih odnosa, kao što su: ponovno vjenčani rastavljeni ljudi, samci, roditelji, ljudi koji žive u poligamnim brakovima, LGBTIQ+ osobe i tako dalje“. Ukratko, oni koji se ne slažu s naukom Katoličke crkve. Čini se da radni dokument predlaže da sastavimo popis pritužbi i zatim o njima raspravljamo. Poslanje Crkve je nešto drugo, a ne ispitati svačije mišljenje, pa se onda dogovoriti. Isus nam je zapovjedio još nešto: naviještati istinu; istina je ta koja će vas osloboditi. Posebno je zanimljiv komentar da Crkva ne obraća pozornost na poligamiju. Što se toga tiče, dokument ne obraća pozornost na tradicionaliste koji se osjećaju isključenima. Dapače, oni su doslovno isključeni prema papi Franji (Traditionis Custodes). Očito nema empatije za ovu skupinu.
Trenutni sinodalni proces nalikuje sociološkom eksperimentu i nema puno veze s Duhom Svetim koji navodno vodi ovaj proces. To bi se gotovo moglo nazvati bogohulnim. Ono što postaje sve jasnije je da će se sinodalni proces koristiti za promjenu niza točki crkvenog nauka, pri čemu će Duh Sveti biti “zagovornik“ takvih promjena. Ono što se prije svega može zaključiti iz čitanja sinodalnih dokumenata je nedostatak vjere, koja se više ne prakticira i odbija se prihvatiti nauk Crkve. Ljudi se žale da Crkva ne prihvaća njihove stavove. Usput, to nije sasvim točno. Ovdje posebno daleko idu flamanski i njemački biskupi, što je zapravo puno tragičnije. Ne žele više grijeh nazivati grijehom. Stoga se više ne raspravlja o obraćenju i pokajanju.
Predvidljiv je poziv na primanje žena u svećeništvo, tako da žena sudjeluje „u upravljačkim strukturama crkvenih tijela i da s odgovarajućom izobrazbom propovijedaju u župama, te ženski đakonat i svećeništvo“. Besmislena vježba s obzirom na to da su zadnje pape izričito izjavila da je to nemoguće. U politici je sve otvoreno za raspravu i raspravu. U Crkvi nije. Imamo nešto takvo poput crkvenog nauka koji nije podložan vremenu i mjestu. Ali čini se da radni dokument doista dovodi u pitanje sve. Na primjer, na stranici šezdeset čitamo: „Poziv na redefiniranje crkvene kulture, za spasenje svijeta, konkretno je povezan s mogućnošću uspostave nove kulture, s novim praksama i strukturama“. I zatim ovo: „Od biskupa se traži da pronađu odgovarajuće načine za izvršenje svoje zadaće potvrđivanja i odobravanja konačnog dokumenta i osiguravanja da on bude plod autentičnog sinodalnog putovanja, poštujući proces koji se dogodio i vjeran glasovima Božjeg naroda na svakom kontinentu“. Očigledno je da se biskupska služba svodi na jednostavnu provedbu onoga što je u konačnici najveći zajednički nazivnik kao rezultat prepirke mišljenja. Posljednja završna faza sinodalnog procesa ne može, a da ne ispadne kao poljski seoski dan [Na nizozemskom jeziku Poolse landdag je duhovni izraz za sastanak na kojem se o svemu raspravlja i ništa se ne odlučuje.] Predvidljivo, svi oni koji ne postignu svoje, reći će da su isključeni. Unaprijed ,to je recept za katastrofu. Ako svatko dobije što želi – što zapravo nije moguće – katastrofa je potpuna. Tada će Crkva zanijekati samu sebe i prokockati svoj identitet.
Na predstavljanju radnog dokumenta, kardinal Grech se naveliko oglasio tvrdnjom da je zadaća Crkve djelovati tako da osluškuje mišljenja koji dolazi iz Crkve, čak i ako je to suprotno onome što je Crkva oduvijek naviještala. To je nekad bilo drugačije. U vrijeme protureformacije, Crkva nije ostavljala nedostatke u pogledu jasnoće svojih pogleda. Vi uvjeravate ljude zastupajući katoličku vjeru s čvrstim uvjerenjem. Nikoga nećete uvjeriti tako što ćete samo slušati i ostati na tome. Neugodno je to što su biskupi bili upućeni da slušaju i onda dokumentiraju ono što je rečeno. Ta su izvješća potom prikupljena na crkvenoj mjesnoj razini i proslijeđena u Rim. Izvješća koja su uključivala hereze s potpisom predsjednika mjesnih biskupskih konferencija. Nismo mogli drugačije, ali nikako nisam sretan zbog toga. Mnogi su kardinali, inače, i u Rimu osluškivali mišljenja, još jednom upitavši što je zapravo sinodalnost, ali nije bilo jasnog odgovora.
Isus je imao drugačiji pristup. Saslušao je dvojicu razočaranih učenika koji su bili na putu za Emaus. Ali u jednom trenutku On je preuzeo riječ i jasno im dao do znanja da su zalutali. To ih je navelo da se okrenu i vrate u Jeruzalem. Ako se ne okrenemo, završit ćemo u Emausu i još ćemo biti dalje od kuće nego što već jesmo.
Ali jedna stvar mi je sasvim jasna vezana u sinodalni proces. Bog nije dio plana ovog prokletog sinodalnog procesa. Duh Sveti s tim nema apsolutno nikakve veze. Među protagonistima ovog procesa je previše branitelja homoseksualnih brakova, ljudi koji zapravo ne misle da je pobačaj problem i nikada se zapravo ne pokazuju kao branitelji katoličke vjere, želeći prije svega da se svide svojim sekularnom okruženju. Kako je ovo ne-pastoralno i bez ljubavi. Ljudi žele iskrene odgovore. Ne žele ići kući s dodatnim pitanjima. Držite ljude podalje od spasenja. Odlučio sam stoga napustiti sinodalni proces.
Biskup Robert Mutsaerts
pomoćni buskup Den Boscha, Nizozemska
