Sa bloga uvijek zanimljivog Fr Hunwicke:
Jedan sinodski otac rekao je kako “ne možemo ostaviti ljude da vise u zraku i u limbu. Gospodin nas sve ljubi i moramo pronaći način da prigrlimo svakoga“. Samo provjeravam, biskupe: pod ‘prigrlimo svakoga‘ vi uistinu uključujete grljenje pedofilskih svećenika, zar ne?
Drugi sinodski otac rekao je da bi “sinoda bila obogaćena da su sinodski oci slušali istospolne parove“. Samo provjeravam, kardinale: vi uistinu mislite kako bi bila obogaćena da su također slušali pedofilske svećenike?
85. paragraf sinodskog zaključnog dokumenta (koji je samo jednim glasom preskočio obveznu zapreku)… možete ga vidjeti na Rorate caeli. Pozivam vas da pogledate dio o umanjenoj ubrojivosti za grijeh u slučajevima kada si grešnik zaista ne može pomoći [konkretno na dio gdje se spominje 1735. Paragraf Katekizma koji kaže: „Ubrojivost i odgovornost za neki čin mogu se umanjiti ili poništiti neznanjem, nepažnjom, nasiljem, strahom, navikama, neumjerenim strastima i drugim psihičkim ili društvenim čimbenicima.“]. I upitajte se: “Pitam se jesu li oci namijenili da se to odnosi i na pedofilske svećenike?“
KONTROVERZA JE ŠTO SU NEKI PRELATI PREŠUTNO IZMIJENILI SVOJU LISTU ONOGA ŠTO SMATRAJU ZAISTA GREŠNIM.
(1) Stari izraz bio je: Mrzi grijeh, voli grešnika gosp. X.
(2) Moje testno pitanje: Podrazumijevajući da mrzite pedofiliju, volite li pedofila don Y?
(3) Ovo pitam kako bih provjerio neprijatan osjećaj da je (1) sada izvan mode i da je zapravo zamijenjeno u nekim umovima sa:
Ne pričaj mi o grijehu; ja jednostavno volim gospodina X bez da se upuštam u sve to.
Znači, nećeš osuditi preljub ili sodomiju; barem, ne ako su njihovi počinitelji Dobri ljudi koji žive u otvoreno privlačnom pseudo braku.
Stoga bi moje pitanje jednom Cupichu, jednom Doyleu, jednom Graciasu bilo: Odnosi li se zaista vaš impresivan pastoralni jezik na svakoga? I na don Y, pedofila? Ili je realnost vaše pozicije da niste voljni koristiti terminologiju grijeha kako biste opisali neke preljubnike i sodomite zato što ne osjećate zaista, i iz dubine duše, da je njihovo ponašanje grešno; dok, glede don Y, vi još uvijek smatrate pedofiliju grijehom, zato što unutar sebe osjećate gađenje?
I moj bi komentar bio: dijalog s vašom pozicijom bio bi lakši ako biste izbjegavali to nejasno i ljubazno blebetanje i jednostavno iskreno govorili o tome što vi još uvijek smatrate grešnim, i zašto. Tada bi katolici s obje strane ove podjele mogli pogledati Veritatis Splendor (pogotovo, na primjer, 80. paragraf) i mogli bi možda inteligentno raspravljati jedni s drugima o tome koje dijelove njega prihvaćaju, koje odbijaju, i zašto.
Kada je Gospodin govorio kako se milost Njegova Oca proteže i na ‘carinike i prostitutke’, moje shvaćanje je da je odabrao kategorije koje su normalno viđene kao neprihvatljive, kao one koje su na krajnjoj etičkoj periferiji. Ono što ja mislim da treba biti provjereno je protežu li zaista moderni pastiri, tvrdeći da su odjeveni Njegovim plaštem milosti, Njegovu milost na kategoriju ljudi, našu modernu krajnju periferiju, koje još uvijek većina ljudi drži u totalnom prijeziru. Zbog toga stalno spominjem pedofile.
