Roberto Dell’Oro, član Papinske akademije za život, kritizirao je sudsku odluku u Sjedinjenim Američkim Državama kojom je poništena zaštita legaliziranog pobačaja.
Dell’Oro je profesor moralne teologije i drži katedru za bioetiku na isusovačkoj Sveučilištu Loyola Marymount. Tvrdi da odluka Vrhovnog suda krši norme demokratske osobne slobode i poštivanja temeljne autonomije žena na način koji graniči s “totalitarnim”.
Njegovi stavovi upućuju na podjelu između pro-life katolika i članova papinskog tijela koje je izvorno osnovano sa snažnom pro-life misijom. Podsjetimo da je prošli tjedan ekonomistica koja je otvoreni zagovornik prava na pobačaj, Mariana Mazzucato, imenovana u Papinsku akademiju.
Dell’Oro je, govoreći na konferenciju 12. listopada u kampusu Sveučilišta Loyola Marymount u Los Angelesu, dao podršku zabrani pobačaja samo u prvom tromjesečju ili, minimalno, u trenutku kada nerođeno dijete može osjetiti bol.
U intervjuu za CNA, Dell’Oro je naglasio da su njegove primjedbe na raspravi u kampusu bile usredotočene na zakonitost pobačaja, a ne njegovu moralnost.
Dell’Oro je pokušao napraviti razliku između morala i prava. Inače je Drugi vatikanski sabor odbacio izravni pobačaj kao “zločin” u Gaudium et spes, a Katekizam Katoličke crkve naglašava pravo na život od začeća, ali Dell’Oro je te naume okarakterizirao kao “izjave koje se (samo) tiču moralnosti pobačaja”.
Dell’Oro je opisao Papinsku akademiju za život pod papom Franjom kao ukorijenjenu u premisama Ivana Pavla II., u određenoj mjeri, ali i nadilazeći ih. Pod Ivanom Pavlom II., Akademija je bila “više prostor angažmana u pro-life pokretu na načine koji su a priori bili definirani granicama katoličke doktrine.”
Pod papom Franjom, rekao je, akademija je više u skladu s drugim papinskim akademijama, koje prihvaćaju vodeće akademike i znanstvenike bez obzira na vjerska i moralna stajališta.
Dell’Oro je rekao da je Papinska akademija za život “akademski prostor koji služi brigama Crkve na području bioetike”. Unosi u dijalog stav Crkve, a članovi akademije trebaju biti upoznati sa stavovima sekularnih mislilaca i mislilaca drugih religija.
“Da, akademija je postala pluralističko tijelo. Ali opet, pluralizam dijaloga ne bi trebao biti onaj koji potkopava položaj Crkve, već zapravo, onaj koji bi potencijalno mogao bolje dočarati jedinstvenost njihovog položaja”, istaknuo je Dell’Oro.
