Danas preporučamo članak obljavljen na uvijek dobrom blogu Konzervativac, koji govori o novom ‘pravu’ koje je zahvatilo Zapadni svijeti i kad-tad će se pojaviti i u našem političkom diskursu.
Davne je 1926. godine G.K. Chesterton napisao da će „sljedeća velika hereza biti napad na moral, posebice na spolni moral“. I bio je u pravu: u posljednjih su se 90 godina na području (spolnog) morala vodile strahovite borbe te je u srazu „kulture života“ i „kulture smrti“ mnoge pobjede izvojevala potonja.
Kontracepcija, abortus i istospolni brak postali su tako sastavna „prava“ u zapadnim demokracijama. No borci za „prava“ nisu mirni te su iz tog razloga pronašli novo područje borbe: prava transrodnih osoba u smislu koji zahod mogu koristiti i kojom ih se zamjenicom smije oslovljavati.
U uvodnom sam tekstu istaknuo koju je ulogu pop-kultura odigrala u normaliziranju istospolnog braka. Slično je i u ovom slučaju: pop-kultura nastoji trans-zajednicu učiniti vidljivijom, a transrodnost predstaviti kao nešto sasvim normalno. Možda je čitateljima ovoga bloga poznata tema transrodnosti, ali kako zasigurno ima onih koji se prije nisu susreli s tim fenomenom – a i zato što je „ponavljanje majka znanja“ – za početak je potrebno nekoliko pojašnjenja.
A članak završava opet s Chestertonom
Moderni svijet nije zao; na određeni je način moderni svijet zapravo predobar. Prepun je podivljalih i potraćenih vrlina. Kada se vjerski okvir raspadne – kao što je to slučaj s kršćanstvom u Reformaciji – ne puštaju se samo poroci. Istina, poroci se puštaju, lutaju i čine štetu, ali se također pušta i vrline; i te vrline još luđe lutaju, čineći još veću štetu. Moderni je svijet prepun starih kršćanskih vrlina koje su poludjele. Vrline su poludjele jer su odvojene jedna od druge i lutaju same. Tako je nekim znanstvenicima stalo do istine i njihova je istina bez samilosti. Nekim je humanitarcima samo stalo do samilosti i njihova je samilost, nažalost, često neistinita.
