Papa Franjo je nedavno razgovarao o Sinodi o sinodalnosti s argentinskom novinarkom Elisabettom Piqué iz La Naciona. Posebno je govorio o svojoj Apostolskoj konstituciji Episcopalis Communio [EC] iz 2018., koja je uspostavila nove kanonske norme za Biskupsku sinodu:
Prije deset godina se krenulo u jedno ozbiljno promišljanje, napisan je dokument, ja sam ga potpisao, sa mnom su bili teolozi, bio je projekt cijele zajednice. Onda smo došli do jedne faze: “sada nam nedostaje još nešto.” I nismo objasnili ono što je nedostajalo, ali je malo po malo postalo očito, a to je bilo objasniti sinodalnost. Na primjer, već smo imali nešto što su svi prihvatili, a to je da žene nisu mogle glasovati. Zatim je na Sinodi za Amazon postavljeno pitanje: “Zašto žene ne mogu glasati? Jesu li oni kršćani drugog reda?” Dakle, suočavali smo se s još ozbiljnijim problemima kako bi stvari učinili savršenijima.
Piqué je zatim upitala: “Hoće li sada glasati jedna žena ili sve žene?” Papa Franjo je odgovorio: “Svatko tko je sudionik sinode može glasati. Onaj tko je gost ili promatrač neće glasovati. Tko sudjeluje na sinodi ima pravo glasa. Bio muškarac ili žena. Svi, svi. Ova riječ ‘svi’ je ključna za mene.”
Tako će sada laici biti članovi Biskupske sinode s pravom glasa, ravnopravno s biskupima. Sa ovim preuređenjem prestala je postojati Biskupska sinoda, a nastao je novi entitet, de facto Sinoda biskupa i laika.
Ovo novo uređenje predstavlja revoluciju u Crkvi. Laici sada mogu obavljati važnu dužnost koja je prije bila ograničena na biskupe (i po zakonu na nekoliko odabranih svećenika). Nije ponuđeno nikakvo teološko ili kanonsko opravdanje, samo jednostavna tvrdnja da su prethodna pravila nepravedno tretirala žene kao drugorazredne kršćanke. Je li nepravda da se Biskupska sinoda sastoji od biskupa koji glasuju o svom završnom dokumentu?
Kanon 346 §1 jasno govori o tome tko čini članstvo ove crkvene ustanove:
”Biskupska sinoda, koja se sabire na opću redovitu skupštinu, sastoji se od članova od kojih su većina biskupi, izabrani za pojedine skupštine od biskupskih konferencija na način određen posebnim sinodskim pravom; drugi se određuju snagom istog prava; druge izravno imenuje rimski prvosvećenik; njima se pridružuju neki članovi kleričkih redovničkih ustanova koji se biraju prema odredbi istoga posebnog prava”.
Jedini ne-biskupi koji mogu postati članovi sinode su klerici koji su članovi redovničkih redova. Do sada.
Najava pape Franje da će “svi” koji su imenovani “sudionicima” nadolazeće Sinode o sinodalnosti imati pravo glasa, uključujući laike, mijenja prirodu Biskupske sinode. Ona prestaje biti vježbanje biskupske kolegijalnosti i solidarnosti s rimskim biskupom kako je opisano u kanonu 342:
”Biskupska sinoda skupština je biskupa koji se, izabrani s različitih krajeva svijeta, sastaju u određena vremena da bi promicali tijesnu povezanost između rimskog prvosvećenika i biskupa i da bi rimskom prvosvećeniku savjetima pružali pomoć u čuvanju i rastu vjere i ćudoređa, u obdržavanju i učvršćivanju crkvene stege, kao i da bi proučavali pitanja koja se odnose na djelovanje Crkve u svijetu.”
Ukratko, Biskupska sinoda bila je sastanak na kojem su se odabrani pastiri Crkve okupili zajedno s vrhovnim pastirom kako bi raspravljali i istražili što je najbolje učiniti kako bi ispunili svoju božanski danu misiju posvećivanja, poučavanja i upravljanja Kristovim stadom.
Logično, zar ne? Ne više! Sada imamo potpuno drugačiju skupštinu u kojoj će laici koji nisu sakramentalno suobličeni svetim redom s Kristom Velikim svećenikom biti tretirani u zakonu kao jednaki biskupima. Ovo je jednostavno pogrešno. Kršćanin nije drugorazredan jer nije biskup, ili mu nije dopušteno vršiti svetu dužnost koja je po svojoj prirodi rezervirana za biskupe ili neke pozvane svećenike koji s biskupima dijele svećenstvo Isusa Krista.
Ovoj se novotariji crkveni biskupi moraju oduprijeti. Ono se kosi s dogmatskim naukom Crkve o naravi sakramenta reda, osobito o naravi biskupstva.
