Kad je biskup politički nekorektan… onda ga svi čuju:
Svete Tajne nije dopušteno dijeliti onima koji ‘nisu sposobni ili dostojni da ih primaju’, kao npr. nekršteni, luđaci, heretici, rastavljeni i ponovno civilno vjenčani, apostate i shizmatici. Uskratiti, dakle, Euharistiju onima koji je u trenutnom stanju ne mogu primiti, nije nikakva diskriminacija, niti poniženje. Time se ne osuđuje grešnika, već stanje i položaj čovjeka koji je u objektivnoj suprotnosti zajedništvu ljubavi između Krista i Crkve
– kazao je zadarski nadbiskup Želimir Puljić u katedrali Sv. Stošije predvodeći svečano euharistijsko slavlje na blagdan Tijelova.
Nakon godina mlakosti, uglavnom šutnje, a ponekad i nekih ‘čudnih’ izjava, ovih dana je u javnosti konačno izrečen nauk Katoličke Crkve o primanju Svete euharistije. Iako su vjernici možda od predsjednika Hrvatske biskupske konferencije očekivali ovakvu odlučnosti u vrijeme dvije Sinode o obitelji, a bilo bi još bolje da su je naši predstavnici pokazali na samoj Sinodi, ipak je ovo pozitivan pomak, jer se vjerničkom puku bez dvosmislenosti prenosi nepromjenjivi nauk Kristove Crkve.
U svojoj homiliji nadbiskup Puljić osvrnuo se na Euharistiju, pozvavši vjernike na razmišljanje o otajstvu koje su Kristovim nalogom pozvani slaviti kao središnji događaj spasenja.
Kako prenosi Zadarski list:
I kao što su jesti i piti temeljne funkcije života, tako je Isus ovaj najveći sakrament stavio pod znak blagovanja i zajedništva oko stola. A najteža kazna za kršćane bila je “isključenje” s euharistijske gozbe. Euharistija, međutim, nije bilo kakvo blagovanje, već sveti događaj i sveto bogoštovlje koje valja slaviti raskajanim i čistim srcem. Apostolske upute u tom smislu savjetuju neka se vjernici ‘saberu u dan Gospodnji kako bi zajedno lomili kruh i ispovjedili prethodno svoje prijestupe’. Svete Tajne nije dopušteno dijeliti onima koji ‘nisu sposobni ili dostojni da ih primaju’, kao npr. nekršteni, luđaci, heretici, rastavljeni i ponovno civilno vjenčani, apostate i shizmatici. Uskratiti, dakle, Euharistiju onima koji je u trenutnom stanju ne mogu primiti, nije nikakva diskriminacija, niti poniženje. Time se ne osuđuje grešnika, već stanje i položaj čovjeka koji je u objektivnoj suprotnosti zajedništvu ljubavi između Krista i Crkve,
Zanimljivo je promatrati reakcije na biskupovu propovijed u medijima. Tako pojedini novinari to nazivaju novim biserima s oltara, novim skandalom, diskriminacijom pojedinih društvenih skupina u Crkvi kojima treba uskratiti euharistiju… Zanimljivo je i da se nitko nije sjetio uzeti Katekizam u ruke i provjeriti o čemu to biskup govori. Još su žalosniji brojni komentari čitatelja tih medija iz kojih se jasno vidi kolika je razina neznanja o osnovnim vjerskim istinama. A većina njih je to pisala uživajući u produženom vikendu zbog blagdana Tijelova.
O tempora, o mores!
Ne mogu se oteti dojmu da dežurni novinari danas snimaju propovijedi naših biskupa kako bih ih potom diskreditirali na svojim portalima. Podsjeća me na priče koje sam čuo u mojoj župi kako su nakon ‘onoga’ rata službenici Uprave državne bezbednosti tako snimali (zapisivali) homilije s namjerom da diskreditiraju kler.
Tkz. ‘kulturni rat’ se i kod nas zaoštrava, i sve ga je teže ignorirati. A što se tiče jezika koji je biskup koristio na svojoj propovijedi, mogu samo citirati sv. Pavla:
Doista, nastojim li ovo pridobiti ljude ili Boga? Ili idem li za tim da ljudima ugodim? Kad bih sveudilj nastojao ljudima ugađati, ne bih bio Kristov sluga.
Gal 1, 10
