Međutim, ako vam se ne sviđa služiti Jahvi, onda danas izaberite kome ćete služiti: možda bogovima kojima su služili vaši oci s onu stranu Rijeke ili bogovima Amorejaca u čijoj zemlji sada prebivate. Ja i moj dom služit ćemo Jahvi.
IMA TRENUTAKA U KOJIMA SE MORAMO ODLUČITI I TAKVIH ODLUKA O KOJIMA ĆE NAM OVISITI ČITAV ŽIVOT.
Pred takvu odluku stavljen je svaki čovjek, ali i čitav narod. Blagoslov pojedinca, potomstva poslije njega, blagoslov naroda i generacija koje dolaze često ovisi o tim odlukama.
Jošua se, kako smo čuli u današnjem prvom čitanju, sa svojim domom odlučuje za Gospodina. Nakon njega, sljedeći njegov primjer, to čini i čitav narod. Jako su važne riječi odluke: „… Ja i moj dom služit ćemo Jahvi.“ (Još 24, 15) Odluka vjernosti Bogu čuva nas u istini i drži nas na ispravnom putu.
Drugo čitanje Ef 5, 21-32
Ljubav čuva vjernost, a O VJERNOSTI OVISI BLAGOSLOV I BUDUĆNOST. Muževi i žene mogu sačuvati međusobnu vjernost u braku ako gaje onu ljubav koju Krist ima prema Crkvi.
U tom smislu naglašeno je: Doista, mi smo udovi njegova Tijela! (Ef 5, 30). Naime, samo u povezanosti s njegovim Tijelom možemo biti spremni na žrtvu koja je plod prave ljubavi. Iznevjeriti se znači propasti na osobnoj razini ali također ostaviti prokletstvo budućim generacijama.
Evanđelje Iv 6, 60-69
PETAR ISPOVIJEDA VJERNOST ISUSU I OSTAJE S NJIM.
»Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! …« Usprkos malovjernosti Petar ispovijeda vjeru u ono što Isus jest i vjeru u riječ koju posjeduje, vjeru u ono što govori i naučava. A to je presudno da bismo ostali Isusovi.
I koliko god nam nekad teško bilo i činilo se prezahtjevno, ali nikad ne smijemo zaboraviti da samo Isus ima riječi života vječnoga.
U današnjem evanđelju čuli smo kako Isusove riječi izazivaju sablazan i zgražanje kod mnogih njegovih učenika.
Nakon što su čuli gdje im govori kako je on Kruh života i kako ih poziva da jedu od njegova tijela i piju od njegove krvi mnogi su ga napustili. Njegov im govor postaje pretvrd za slušanje. A hraniti se od Isusa zapravo znači u svemu živjeti prema njegovu životu, njegovu nauku…!
Ponajprije nam mora biti jasno kad to Isusov govor mnogima postaje tvrd!? Uvijek kad u sebi nosi zahtjev koji se tiče naše osobne razine, kad se tiče nas, tj. mene osobno.
Govori se kako neki naši koji odu na rad u Njemačku uskoro traže ispis iz Crkve zbog crkvenog poreza. Ovdje kod nas su se lijepo izjašnjavali kao veliki katolici, ali eto u Njemačkoj im to katoličko postade tvrd govor zbog toga zahtjeva koji ih se direktno ticao na osobnoj razini.
Naslućujemo zašto je onda odjednom Isusov govor postao tvrd mnogim učenicima koji su ga do tada slijedili. Naime, nakon što je Isus čudesno nahranio mnoštvo umnoživši kruh i ribe za sve, zbog punog trbuha okuplja se veliki broj onih koji ga slijede.
Isus im, znajući za krivi motiv, nakon toga daje ispravno tumačenje toga čuda s kruhom i objašnjava im da je on Kruh živi koji trebaju tražiti i jesti…
Mnogi su tada u tome prepoznali zahtjev upućen njima, odnosno ne može se jesti od Njegova Tijela i živjeti od Njega ako nisi spreman živjeti prema njegovu nauku. Uvijek nam je tvrd onaj govor koji od nas nešto traži, ako mi nismo spremni to od sebe dati!
Ako svaki vjernik ne shvaća da je sa svetim krštenjem preuzeo na sebe i određene dužnosti koje mora izvršiti, a ne samo kako bi tražio nešto za sebe, onda će mu se prije ili poslije dogoditi otpad od vjere, odlazak od Krista.
Kaže se kako su neki vodeći stručnjaci u zadnje vrijeme uočili strašan promašaj modernog odgoja djece, jer se stalno isticalo prava djece na ovo i ono, dok se istovremeno toj djeci nije govorilo o njihovim dužnostima i obvezama. Posljedica toga je nasilje po školama, o čemu sve češće slušamo u zadnje vrijeme, a posebno u SAD-u…
Ako se pitamo zašto većina krizmanika nakon krizme čini upravo suprotno od onoga što sakrament krizme znači onda to treba tražiti upravo u tome što su naučili samo primati ali ne i davati.
Odnosno oni su naučili (upravo zbog onih prava bez obveza) da im je Crkva dužna pružiti uslugu koju oni od nje traže, ali kad Crkva od njih, kao sada zrelih članova Crkve, traži osobni angažman onda se povlače (jer tvrd je to govor, nije moderan)…
Jedan civilno vjenčani par želio se uključiti u bračnu zajednicu koju je pokrenuo njihov župnik. Međutim, kad im je župnik objasnio da bi se oni morali najprije vjenčati u Crkvi, jer ne mogu živjeti u grešnoj vezi, a biti članovi jedne katoličke zajednice koja okuplja bračne parove pokazali su svoju ‘zrelost’ u vjeri.
Kad su čuli od župnika da su oni u „grešnoj vezi“ strašno su se naljutili i počeli ga nazivati svakakvim uvredljivim riječima i prijetiti mu tužbom. Njegov govor bio je za njih tvrd govor i nisu ga mogli slušati. A da su ga ispravno željeli razumjeti onda bi shvatili kako im je to bio poziv i životna prilika da urede svoj život.
AKO NAM JE TVRD ISUSOV GOVOR ŠTO ĆE SE DOGODITI? Lako je predvidjeti.
A ZAŠTO JE ISUSOV GOVOR (NAUK) PRETVRD? Očito jer uznemiruje nečije nečiste savjesti, nečiji grešan život. Živimo u vremenu opće pomutnje, dezorijentacije i pokušaja razvodnjavanja nauka Crkve …
Isusov govor je još jednom, ovaj put na globalnoj sceni, postao pretvrd mnogima pa se javljaju neke tzv. modernističke struje (ubačene i u samu Crkvu) koje bi ga „humanizirale”. Jer eto, „zašto i oni tamo ne bi mogli pristupiti svetoj pričesti?“.
MOGU, ALI NEKA NAJPRIJE UREDE ŽIVOT!
Uvijek je dakle taj Živi kruh, Isusovo tijelo i krv ono što para po ušima i tako će biti do samog kraja. Budući da je u Isusovu govoru o blagovanju njegova Tijela i Krvi ujedno i zahtjev vjere, on je upućen ljudskoj savjesti, odnosno traži od čovjeka život u skladu prema Božjim zapovijedima i nedvosmisleno prihvaćanje istina vjere.
Oni koji se ne žele popravljati željeli bi da to zvuči drugačije ili da se ne ističe tako uznemirujuće jasno. Sjećamo se pitanja šokiranih Židova: „Kako nam ovaj može dati svoje Tijelo za jelo?“
A u današnjem evanđelju smo čuli drugo pitanje i ujedno odbacivanje nauka o euharistiji: „Tvrd je to govor tko ga može slušati?“ Oni koji dakle ne prihvaćaju Isusov nauk o euharistiji odlaze ili stvaraju razdore i izmišljaju teške zablude. A činjenica je da je Isusov govor uvijek tvrd onima koji se ne odriču vlastitog grešnog života.
Takvi uvijek odlaze. I bolje je da odu nego da šire zablude i sablazni unutar Crkve. U pogledu ovoga i mi smo stavljeni pred izbor, pred odluku: PRIHVATITI ILI OTIĆI.
Isus je znao koji će biti rezultat njegovih riječi, znao je da neki to neće htjeti prihvatiti, pa je zato nakon jasnog tumačenja sve stavio pred slobodnu odluku.
Zato im je postavio pitanje koje se i nas tiče: „Da i vi ne kanite otići?“ Ako ne želimo širiti otpad i zabludu pridružit ćemo se Petrovim riječima: „Gospodine kome da idemo! Ti imaš riječi života vječnoga…“
Sa stranice dominikanci.hr
