Kada bi ljudi činili za Boga ono što su spremni učiniti za svijet, dragi moj ljudi, kako bi velik broj kršćana išao u raj!
Ali ako bi vi, draga djeco, morali provesti tri ili četiri sata moleći u crkvi, kao što ih provedete na nekom plesu ili u kabareu, kako bi vam ovo vrijeme postalo teško! I kada biste morali otići na puno različitih mjesta da biste čuli propovijed, kao što to činite u potrazi za zabavom ili radi zadovoljenja vaše škrtosti i pohlepe, koliko bi se samo izgovora našlo da bi se izbjegao odlazak do crkve.
Ali ništa nije preteško kada se čini za svijet. Štoviše, ljudi se ne boje izgubiti ni Boga niti svoju dušu ni Raj. S dobrim razlogom je Isus Krist, dragi moji ljudi, rekao da su djeca ovoga svijeta revnija u službi svoga gospodara, svijeta, od djece svjetla u služenju svome, koji je Bog.
Na našu sramotu, moramo priznati da se ljudi ne boje ni troška, čak niti ulaska u dug, kada je riječ o zadovoljavanju svojih užitaka, ali ako ih neka siromašna osoba pita za pomoć, onda nemaju ništa. To vrijedi za mnoge: jer imaju sve za svijet i ništa za Boga, jer im je svijet sve, a Bog ništa.
arški župnik, Sv. Ivan Marija Vianney (1786. – 1859.)
