U godinama koje su prethodile enciklici Humanae Vitae, papa sveti Ivan XXIII. je uspostavio, a papa Pavao VI. proširio, Papinsko povjerenstvo za kontrolu rađanja koje je preporučilo da se vjernicima omogući umjetna kontrola rađanja. Također je omogućeno da izvješće “Papinske komisije” godinama bude dostupno javnosti pa je tako, u glavama mnogih katolika, takvo ponašanje postalo sasvim prihvatljivo i među mnogima pobudilo očekivanja da će Crkva promijeni svoj nauk o tom pitanju. Tijekom tih godina, mnogi ljudi su već odlučili i formirali svoj stav na tu temu. Dakle, velika šteta je već učinjena i prije izdavanja Humanae Vitae.
Onda je papa Pavao VI. objavio Humanae Vitae koja je poštivala nauka Crkve o tom pitanju. Jupi!
A što se onda dogodilo?
Mnogi svećenici unutar Crkve su se otvoreno pobunili protiv ovog dokumenta. I što je Crkva učinila? Ništa. Kao rezultat, sve je više ljudi gledalo na svoje svećenstvo kao autoritet po tom pitanju i počeli su koristi kontracepciju. Drugi su bili zbunjeni i čekali su da vide kako će Crkva reagirati. Kada Crkva nije ništa učinila, onda su, razumljivo, zaključili da ovo i nije neka bitna stvar, pogotovo ako Crkva ne čini ništa da se to zaustavi i zato su i oni slijedili ove prve.
I što se onda dogodilo?
Osim povremenog govora koji je malo tko čuo ili dokumenta koji nitko nije čitao, Crkva je praktično 45 godina šutjela o ovoj temi. Rezultat? Prema nekim naznakama, 95 % katolika tih je godina koristilo kontracepciju. To jest, 95 % katolika je počinilo teški grijeh koji ugrožava njihove besmrtne duše .
Ali, čekaj! Crkva nije promijenila svoj nauk! Dakle, velika pobjeda! Izvrstan posao nepogrešive Crkve!
Dakle, ne– Crkva ne može mijenjati svoje učenje o nerazrješivosti braka. Odlično. No, također je jasno da ga oni koji žele promijene i ne moraju mijenjati. Oni koji odbacuju tu doktrinu, ili barem njezino praktično značenje u stvarnosti, također su naučili lekcije iz Humanae Vitae. Sada je posve nepotrebno mijenjati doktrinu kada se ona jednostavno može potkopati s očekivanjima, pobunom i tišinom.
Dakle, da, istina je da je nauk Crkve nepromjenjiv. Ali povijest nam pokazuje kako Crkveno vodstvo može, u praksi, potkopati nepromjenjivi nauka prikazujući ga kao ‘nebitan’ u glavama mnogih vjernika. To ne znači da će Crkva ugroziti brak na sinodi, molitva ipak može mnogo učiniti! Nemam proročki dar, ali imam razum. I mislim da je razumljivo biti poprilično oprezan jer bi Crkva lako mogla pogrešno pristupiti ovoj temi i ponoviti debakl Humane Vitae.
