Kako su mediji u zadnje vrijeme puni članaka o diskriminaciji i ljudskim pravima vrijedi se sjetiti apela kojeg je biskup Franjo Komarica, predsjednik Biskupske Konferencije Bosne Hercegovine, nedavno objavio tražeći od zapadnih vlada da pritisnu političko vodstvo ne bi li omogućili jednaka prava za sve katolike u toj zemlji. Komarica tvrdi da su Hrvati katolici očito diskriminirani u Bosni i Hercegovini jer im se pravo na povratak svojim kućama sustavno krši, pogotovo u Republici Srpskoj a napomenuo je da Hrvati katolici nisu primili ni centa od financijske pomoći koju međunarodna zajednica daje na raspolaganje za povratak izbjeglica. I kada se vrate, naglašava Komarica, nemaju niti pravo ulaska u svoje kuće a kamoli posla, struje, ceste, škola i zdravstvene službe. Dodaje da čak i hrvatsko ime može biti hendikep u traženju posla.
Paradoks je da mnoge ove izbjeglice imaju Hrvatsko državljanstvo, znači da imaju sva prava kao građani Europske Unije, dok u svojoj zemlji nemaju nikakva prava. Biskup Komarica se nada pomoći i razumijevanju od međunarodne zajednice jer ga očito ne može naći unutar Vlade Republike Hrvatske iako joj je to ustavna dužnost. Ministrici Vanjskih poslova i ‘prvoj’ potpredsjednici Vlade su puna usta ljudskih prava- osim kada je riječ o sudbini vlastitog naroda u susjednoj državi. Od veće važnosti joj je lobirati za prava LGBT-e zajednice kod Ujedinjenih Naroda nego boriti se za prava Hrvata u Bosni i Hercegovini. Prema crkvenim podacima, više od polovice katoličkog stanovništva, koje je prije rata brojilo 835.000 ljudi, izbjeglo je iz te države, a od 220.000 u Republici Srpskoj danas ih živi samo 11.500. To bi značilo da je broj katolika u Bosni Hercegovini pao ispod 10 posto ukupnog broja stanovništva, što je strašna posljedica nebrige naše Vlade za njihovu sudbinu.
