Juda je izdao Isusa. Svi mi to činimo.
Kada pogledamo detalje vezane uz Judu, zgroženi smo. Bio je bliski Isusov sljedbenik, dio Njegova užeg kruga, i potpuno se okrenuo protiv Njega. Nema sumnje, njegova odluka bila je ružna i donesena u tami. Skrivao je svoju želju da okrene leđa Isusu i apostolima. Njegov je grijeh bio tajan i obmanjujući.
Judin je grijeh ozbiljan. Međutim, je li Isusu trebao Juda da bi ga izdao kako bi spasio svijet? Moramo reći ne. Isus je Bog. Mogao je spasiti svijet na bilo koji način koji je izabrao. Židovski su čelnici već smišljali planove za Isusovu smrt. Kovali su zavjeru protiv Njega i bili odlučni ukloniti Ga. Juda im je samo olakšao planove.
U tom trenutku Juda postaje špijun. Sada je usred Isusa, ali “špijunira,” čekajući najpogodniji trenutak da Ga izda.
Dakle, Juda je blizak Isusu i provodi puno vremena s Njim. Međutim, također donosi ozbiljnu odluku da okrene leđa Kristu. Za nas koji smo predani životu u vjeri (provodimo vrijeme u svakodnevnoj molitvi, prisustvujemo misi svake nedjelje, živimo moralan život u skladu s crkvenim naukom), uvijek moramo biti iskreni prema činjenici da smo u napasti postati poput Jude. Zbog toga je korisno znati što više o Judi.
U Judi je bilo nečeg herojskog i svetog. Da to nije bio slučaj, Isus ga nikada ne bi pozvao. Te osobine postoje u svima nama. Juda je bio svjedok čudesa i najvećih Isusovih propovijedi vlastitim očima i ušima. Morao je biti zadivljen i ispunjen čuđenjem prema ovom čovjeku koji je govorio na način koji je osvajao ljudske umove i gledao na druge na način koji je mijenjao smjer njihovih života.
Prvi put susrećemo Judinu grešnu stranu nakon što Marija (sestra Lazara) pomazuje Isusove noge skupocjenim mirisnim uljem. Ona je gledala kako Krist podiže njezina brata iz mrtvih i željela Mu na neki način izraziti hvalu. Juda je to vidio i rekao: ” Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?” Pisac Evanđelja objašnjava: ” To ne reče zbog toga što mu bijaše stalo do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo.” (Ivan 12:5-6).
Želja za materijalnom sigurnošću i utjecajem u Isusovoj službi bila je važnija od pokazivanja Krista nesebične ljubavi i časti. Novac je očito bio nešto s čime je Juda bio upoznat i što je znao upravljati. No, isto tako jasno je da je imao nezdravu vezanost za novac jer znamo da je, u zamjenu za predaju Isusa, dobio 30 srebrnjaka (Matej 26:15).
Također znamo da, dok je Isus bio s Dvanaestoricom na Posljednjoj večeri, On predviđa da će Ga napustiti. Prorokuje da će Ga Petar zatajiti i da će Ga jedan od njih izdati svojim neprijateljima. Jedan od onih s kojima Isus dijeli prvu Euharistiju predat će Ga na smrt (Marko 14:18-21). Sve je to bilo nagoviješteno riječima psalmista:
Pa i prijatelj moj u koga se uzdah,
koji blagovaše kruh moj, petu na me podiže.
(Psalam 41:9)
Ovo je napisao čovjek, ali je Bog progovorio kroz tog psalmista. Koliko često sudjelujemo u Svetoj pričesti, a zatim brzo zanemarimo Krista kroz naše grešne sklonosti prema ljutnji, ogovaranju, požudi i oholosti? Riječi koje Isus upućuje Judi možemo primijeniti i na svoja srca. Isus upozorava Judu i Dvanaestoricu da dolazi napast. Ipak, oni je biraju.
Katolička Crkva definira moralne istine na sličan način. Objašnjava nam i govori što je loše za nas, a mi to ipak biramo. Izazov koji Juda stavlja pred nas jest da čujemo istinu o grijehu i prionemo uz Krista koji nas može izvući iz njega.
Moramo također razmotriti način na koji je Juda izdao Isusa – čini to poljupcem (Matej 26:49). Ne samo da bira intiman način, već time na neki način ismijava odnos koji ima s Kristom. Uz to, govori židovskim vođama da će Isusa izdvojiti upravo poljupcem (Matej 26:48).
Opet vidimo da blizina Isusu ne znači automatski svetost. Provođenje vremena s Njim ne znači da smo slobodni od ismijavanja Njega kroz naše postupke. Možda ne poričemo Isusa formalno, ali odbacujemo li Ga svojim riječima i djelima prema drugima?
Na kraju, detalji o kraju Judina života opisani su ovako:
Kada Juda, njegov izdajica, vidje da je Isus osuđen, pokaja se i vrati trideset srebrnjaka glavarima svećeničkim i starješinama 4 govoreći: »Sagriješih predavši krv nedužnu!« Odgovoriše: »Što se to nas tiče? To je tvoja stvar!« 5 I bacivši srebrnjake u Hram, ode te se objesi. (Matej 27:3-5)
Juda je špijunirao protiv Krista. Odbacio Ga je nakon primanja Euharistije. I predao Ga je poljupcem. No, savjest ga je nakon toga izjedala. Njegovo istinsko srce i želja za Isusom zasjali su u njegovom kajanju, ali njegov je život završio jer nije vjerovao da može biti oprošteno. To je ono što je Judu razlikovalo od Petra. Oba su učenika odbacila Isusa, ignorirala Njegova upozorenja o grijehu i nisu bila spremna voljeti Ga u Njegovim posljednjim satima.
Ipak, jedan od njih vjerovao je da mu se može oprostiti. Imao je dovoljno povjerenja u Isusovu ljubav da ga ona može dovesti do još dublje bliskosti s Njim unatoč trostrukom zatajenju. Dakle, iako je špijun prisutan u svima nama – iako svi biramo grijeh i poričemo Isusa svojim djelima – svima nam je dana prilika za oproštenje ako dopustimo da se naše kajanje pretvori u pokajanje.
Neka nas grijeh Jude – i Petra – pripremi za snažniji Vazmeni trodnevlje dok promatramo što je naš grijeh učinio Kristu i što je Krist učinio moći samog zla. Priznajmo da možemo biti špijuni i potrčimo prema praznom grobu za oprost.
