U članku na blogu Sandro Magister pod nazivom “Bračni par kuca na vrata sinode“, stoji iskaz poljskog para, Ludmile i Stanislava Grygiel, predavača na Papinskom institutu o obitelji, koji je ustanovio pokojni papa Ivan Pavao II. Prema Magisteru, nitko od profesora s tog Papinskog instituta nije pozvan održati govor na Sinodi, – a reklo bi se da Institut ipak ima što stručno ponuditi na tu temu .
Bloger Paul Priest je komentirao, u jednom intervjuu kako je sinoda bila “oteta”. Po načinu na koji su mediji uzbuđeno o njoj izvještavali, neki od nas bi se mogli složiti kako je vrlo liberalnim skupinama davano previše medijskog prostora na štetu važnijih izjava. U svakom slučaju, glas ovog poljskog para se trebao saslušati. Civilizacija proizlazi iz obitelji i podrške braku, a ono što je prijeka potreba za njihov opstanak, trebalo je biti središnja zadaća sinode.
Na pred-sinodskoj skupštini gdje je par govorio, Ludmila je citirala privatni dnevnik Ivana Pavla II. iz 1981., u kojem je napisao:
“Nedostatak povjerenja u obitelj je prvi uzrok krize obitelji”, te dodao da ovo “nedostatak povjerenja” počinje s pastirima, onima koji su uključeni u pastoral obitelji i zaključio: “imam dojam da mi kršćani puno pričamo o propalim brakovima, a premalo o vjernim brakovima. Mi previše govorimo o krizi obitelji, a premalo o činjenici da zajednica braka i obitelji osigurava čovjeku ne samo zemaljsku sreću, nego i vječnost, te je to mjesto u kojem laici ostvaruju poziv na svetost.“
Ovo su divne riječi – ali gdje smo u izvještavanju sa Sinode mogli pročitati o vjernim brakovima, koji žive prema nauku Crkve, kao putu prema svetosti? Ludmilin suprug, Stanislav, je bio još odriješitiji. On je podsjetio slušatelje da je Ivan Pavao II. prilazio svakom brakom, čak i slomljenom, kao što je Mojsije prilazio gorućem grmu: “On nije ulazio u njihove domove bez prethodnog izuvanja sandala sa svojih nogu, jer je vidio u njima” središte i povijest svemira … ” “Papa, kako je rekao, nije savijao istinu kako bi bila u skladu s okolnostima“. Prvo je prihvatio istinu, a tek nakon toga okolnosti.
Podsjetio je i kako mu je papa govorio:
“Postoje stvari koje treba reći, bez obzira na reakcije svijeta … Kršćani koji, iz straha da budu prozvani neprijateljima čovječanstva, grade diplomatske kompromise sa svijetom, iskrivljuju sakramentalni karakter Crkve. “
Osobno, mislim da bi bilo dobro da se glas Grygielovih čuo na sinodi i kasnije u medijima. Zatim, iako je moglo biti ljutitih odgovora ili nerazumijevanja svjetskih medija, bar ne bismo imali zbunjenost i uznemirenost među vjernim katolicima koji su sad uslijedili.
Ali zatvaranje sinode s beatifikacijom pape Pavla V.I bila je dobra simbolična gesta nade, jer papa Pavao, na čijem djelu je nadograđen rad Ivana Pavla II., bio je iznimno hrabar branitelj braka i nauka Crkve. Veliki jaz između vjernih katolika i svih onih, kako unutar tako i izvan Crkve, koji žele vidjeti njezin nauk promijenjen, započeo je 1968. s objavom enciklike Humanae vitae.
Svi kasniji problemi u kojima se našao brak, uključujući i njegov pokušaj redefiniranja imaju, po mom mišljenju, izvor u šutnji hijerarhije o ovoj enciklici.
