Koliko se Bog puta mora iskazati da nam pokaže kako mu je stalo (do nas)?
Svijet ne misli kao Bog. Kada bismo mi planirali uprizorenje najvažnijeg trenutka u povijesti, vjerojatno bi to uključivalo veliku vojnu pobjedu ili zapanjujuću prirodnu pojavu koja bi privukla svačiju pozornost. Kako je Bog koreografirao trenutak koji je iz temelja promijenio ljudski život? S novorođenčetom, koje je ležalo u jaslama, okruženo životinjama iz štale. Ovo čudesno rođenje, koje je za većinu svijeta prošla nezapaženo, označilo je novi početak za čovječanstvo.
Možda nam je Bog poručio da smo pogriješili u svojim prioritetima. Skloni smo se usredotočiti na izvanjsko, dok se povijest uistinu događa unutar nas samih, vođena dinamikom duhovnog života. Brine li se Bog o carstvima, ekonomiji i arhitekturi koliko za jednu dušu? Koliko se Bog puta mora iskazati da nam pokaže kako mu je stalo (do nas)? Božji ulazak u svijet nije samo ono što je učinio za nas, već tko je postao za nas. Toliko nas je volio da se tako prisno sjedinio s nama postavši čovjek. Trenutak njegovog utjelovljenja (preuzimanje našeg tijela) označio je novi početak, obnavljajući čovječanstvo iznutra.
Isus je došao kako bi ispravio stanje u kojem se čovjek nalazio. Primjerice, C.S. Lewis u knjizi „Puko kršćanstvo“ opisuje utjelovljenje kao skrivenu misiju spašavanja: „Kršćanstvo je priča o tome kako se je zakoniti kralj iskrcao, mogli bismo reći da je došao prerušen“. I trenutno bi mogli imati vlastite ideje o tome kako bismo popravili slomljenost svijeta i vlastitog života – samo kad bi Bog oduzeo naše probleme i učinio da oni nestanu! Bog ne rješava probleme tako da ih uklanja, već djeluje preko njih, unutar nas samih, tamo gdje je to najvažnije. Novorođenče koja leži tamo na jaslama, došla je ponuditi sebe kao rješenje problema, onoga koji uzima naše grijeh na sebe i pobjeđuje ih radi nas.
Iako je središte povijesti, Utjelovljenje se ne odnosi samo na prošlost. Kada u liturgiji slavimo velike događaje našega spasenja, oni nam postaju mistično prisutni. Možemo prisustvovati sceni u jaslicama, sa sjedećih mjesta u prvom redu, ili klečeći uz vola i magarca, radujući se s pastirima i donoseći svoje darove zajedno s mudracima. Isusova ranjivost, dok ondje leži umotan u platno, trebala bi nas razoružati. Dok mu se približavamo, on nas može promijeniti i početi transformirati naše živote iznutra prema van. Isus je došao ponovno obnoviti čovječanstvo u cjelini tako što ga je spojio sa sobom, a to seže do svih ljudi, uključujući i nas same. Iz kolijevke nam kaže: „Ovo sam učinio za vas“. Poziva nas sljedećim riječima: „Primi me u svoje srce da se i ja tamo rodim”.
Božić dobiva novo značenje u našem vremenu. Ovaj dan je toliko značajan da i dalje ostaje jedan od najvažnijih u godini, čak i u našoj sekularnoj kulturi. Dok se okupljamo s obitelji i prijateljima, možemo, sasvim prirodno, zadržati Krista kao središte Božića, nastavljajući upućivati na događaj koji slavimo. Pjesme, poput „Tiha noć“, još su uvijek tu i svjedoče što je Isus učinio za nas. Ova stvarnost, a ne nejasne predodžbe, daje slavlju pravu dubinu i radost jer je to istinski razlog zašto darujemo i zbog čega želimo provoditi vrijeme zajedno. Dogodilo se nešto toliko važno da to moramo nastaviti slaviti, čak i više od dvije tisuće godina kasnije.
Ovoga Božića imamo misiju, dok se revolucija utjelovljenja nastavlja. Svoj teret nosimo pred jaslice i možemo se, meditirajući o djetetu Isusu, fokusirati na ono što je uistinu najvažnije. Možemo pozvati i druge da učine isto, pomažući im da vide Božić novim očima, da im kažemo što je Isus učinio za njih i zašto su jaslice toliko važne. Nema drugog vremena za takvu prigodu kao što je Božić, jer su tada katoličke slike i teme istaknute u našoj kulturi. Napose jer se okupljamo s mnogo ljudi, kako na poslu i u školi, tako i u svojim domovima s obitelji i prijateljima. Ova druženja daju nam prilike da razgovaramo o tome što Božić znači za nas i zašto je taj dan još uvijek bitan.
Iako postoji mnogo toga što nam stoji na putu da shvatimo pravo značenje Božića, ipak smo pozvani pomoći ljudima da dožive pravo čudo. Isus može i hoće promijeniti naše živote, ako mu dopustimo, dok primamo nadu koju donosi dolaskom k nama, postajući čovjekom za svakoga od nas. On nam se pridružio, kako bismo zauvijek postali i ostali jedno s Bogom. Ovo vrijedi proslaviti na vrhunski način i o tome je vrijedno razgovarati! Ovog Božića možemo ponovno doživjeti to čudo i podijeliti radost koju taj blagdan donosi.
