Sa stranice nadbiskupije Washington prenosimo zanimljiv tekst mons. Charles Pope-a: The Ancient Mass in the “House Churches” was not as Informal as Many Think
Kao što možda znate, katolička vjera je bila nezakonita u Rimskom carstvu sve do 313., kada je car Konstantin izdao Milanski edikt kojim je dopustio javno ispoljavanje kršćanske vjere. Prije tog vremena, crkvene građevine, kako ih mi danas poznajemo bile su rijetke- mise su se obično slavile u kućama.
Sada budite pažljivi: ove “kuće” su obično bile prilično velike, sa središnjim dvorištem ili velikom sobom koja dopuštalo nešto malo formalniju misu od one “oko stola u blagovaonici“. Sjećam se kako su me učili (pogrešno) da su te rane mise bile neformalne, dosta opuštene, zajedničarske atmosfere, a celebranti su bili okrenuti prema narodu. Ispada da zapravo ovo nije istina. Ljudi uopće nisu sjedili za stolom ili u krugu. Sjedili su i stajali formalno, a svi su gledali u jednom smjeru: prema istoku.
U crtežu (desno) možete vidjeti nacrt drevne kućne crkve (zapravo češće nazvane Domus Dei (Kuća Božja)) načinjen na temelju kućne crkve iz 3. stoljeća u Dura-Europos na gornjem Eufratu (nalazi se u današnjoj Siriji). 
Kliknite na dijagram za jasniju sliku. Zajednička prostorija je s lijeve strane, a svećenik ili biskup je prikazan kako obavlja liturgiju (prema istoku) na oltaru sagrađenom naistočnom zidu. Krstionica je na desnoj strani i prikazani đakon čuva ulazna vrata. Na fotografiji se vidi krstionica kućne crkve Dura-Europosa.
Ono što je značajno u tim ranim liturgijama je naglašena formalnost, unatoč činjenici da su se odvijale u ne baš idealnim okolnostima. Sljedeći tekst je iz Didiscalia, dokumenta pisanog oko 250. godine. Između ostalog, daje vrlo razrađene detalje o proslavi katoličke mise u tim “kućnim liturgijama.” Moji komentari su u crvenom. Primijetit ćete i neke vrlo duhovite opaske na ovaj drevni tekst pri samom kraju:
“Na svojim skupovima, u svetoj Crkvi, sastajte se skromno u mjestima svoje braće, kao što i dolikuje, na način ugodan i pazeći na red. [Dakle, te “kućne liturgije” nisu bile neformalne mise. Red i pažljiva briga o detaljima su bili bitni.] Neka mjesto svećenika bude odvojeno u sklopu kuće te okrenuto prema istoku. [Pa čak i u tim ranim kućnim misama, svetište (mjesto gdje je svećenstvo služilo misu) se razlikovalo od mjesta gdje su laici okupljeni. Ljudi nisu bili okupljeni oko stola u blagovaonici.] U njegovom središtu se nalazi biskupska stolica, te s njim neka sjede i svećenici. Isto tako, ali u drugom dijelu neka laici sjede okrenuti prema istoku. [Molilo se licem prema istoku, ne prema ljudima.] Ovako je ispravno: da svećenici sjede s biskupom u dijelu kuće na istoku, a nakon njih muškarci laici pa onda žene laici, [Uočite da su muškarci i žene sjedili u odvojenim dijelovima. To je bila tradicija u mnogim crkvama, sve do nedavno, recimo posljednjih 150 godina.] A kad ustajete na molitvu, crkvene vođe ustaju prvi, a nakon njih laici muškarci, a zatim i žene. Trebali bi biti okrenuti prema istoku za molitvu jer, kao što znate, Sveto Pismo nam kaže, dajete slavu Bogu koji se uspinje iznad najviših nebesa na istoku. [Opet, imajte na umu da svećenik u ranoj crkvi nije slavio misu okrenut narodu kao što neki pretpostavljaju. Svi su bili licem okrenuti prema istoku- i svećenici i laici. Tekst navodi Sveto pismo kao razlog za to. Bog je na istoku, kao izvor svjetla.]
Sada, jedan od đakona uvijek stoji kraj euharistijskog prinosa žrtve, a ostali stoje pred vratima pazeći na one koji ulaze [Zapamtite, ovo je vrijeme progona i rani kršćani su bili oporezni kako bi omogućili samo krštenima i bona fide članovima da pristupe Svetim Tajnama. Nikome nije bio dopušten ulaz na svetu liturgiju dok nije bio kršten. To se zvalo Disciplina arcanis, ili “disciplina tajnosti.” Đakoni su čuvali vrata da zadrže ovu disciplinu.] I nakon toga, mogu zajedno ministrirati u crkvi. [Nakon što su vrata bila zaključana, a misa počela, čini se da su đakoni mogli preuzeti svoje mjesto u svetištu. No isto tako se čini da je jedan đakon ostao izvan svetišta održavajući “dobar red” među laicima.] A ako postoji netko tko ne sjedi na svome mjestu neka ga đakon koji je u blizini, prekori i premjesti na mjesto koje mu dolikuje … također, u crkvi bi mladi trebali sjediti odvojeno, ako ima mjesta, ako ne neka stoje. Oni odviše poodmakle dobi trebali bi sjediti odvojeno; dječaci moraju sjediti odvojeno ili ih njihovi očevi i majke trebaju uzeti i stajati; i pustiti mlade djevojke da sjede odvojeno, a ako stvarno nema mjesta, neka stoje iza žena; neka mladi koji su u braku i imaju malu djecu stoje zasebno, starije žene i udovice trebaju sjediti odvojeno. [Ovo se možda čini malo komplicirano, ali poanta je raspored sjedenje prema spolu i dobi: muškarci s jedne strane, žene s druge strane, stariji ljudi naprijed, a oni mlađi iza. Također, oni koji se brinu za djecu su stajali u zasebnom području. Vidite? Čak i u starim danima postojala je “soba za plakanje”!] A đakon treba paziti da svatko tko uđe sjedne na svoje mjesto, te da nitko ne sjedne na neprimjereno mjesto. Isto tako, đakon treba paziti da nitko ne šapće ili spava ili se smije ili počne drijemati.[Stani malo! Želite mi reći da su neki od prvih kršćana činili takve stvari? Ma nije moguće!] Jer u Crkvi je potrebno obdržavati disciplinu, trijeznu budnost i pažljivo uho za Riječi Gospodnje. ” [Ovo je rečeno prilično jasno- a savjeti su nam još uvijek potrebni.]
