Jednoga je dana neki mladić došao ocu Piju u sakristiju, koja je bila prepuna muškaraca. „Oče, htio bih se ispovjediti“, zamolio je mladić. Otac Pio okrenuo se prema njemu, pogledao ga prodornim pogledom i glasno izgovorio ovu oštru riječ: „Porco“ (svinjo). Tu riječ ovaj dobroćudni otac profinjenih osjećaja nikada do tada nije izgovorio. Začuđen, duboko postiđen, otišao je mladić iz sakristije, ponižen pred svim ljudima.
Jedan svećenik, koji je pratio oca Pija na svakom koraku, zapita preneraženo: „Zašto ste izgovorili tu užasnu riječ?“ A otac značajno odgovori:
„Da mu nisam bacio tu riječ u lice, on bi zauvijek bio osuđen na propast, jer on živi u divljem braku, a to je užas i strahota pred Bogom. Ali ovo mu je poniženje itekako dobro činilo. Za nekoliko dana opet će doći. U ispovjedaonici ne bih smio izgovoriti takve riječi i tako bi on ušao u ispovjedaonicu bez kajanja i bez čvrste nakane i morao bi je opet napustiti bez odrješenja.“
Doista, poslije nekoliko dana, kako je otac Pio i predvidio, došao je taj veliki grješnik opet u sakristiju. To javno posramljenje sigurno ga je duboko pogodilo i oživjelo njegovu savjest. U tome vremenu pokajanja Bog je na njemu učinio čudo potpunog nutarnjeg obraćenja, tako da je taj čovjek koji je tako olako prelazio preko svih zapovijedi morala klečao uplakan do nogu oca Pija, kao dijete. Blagim smiješkom i raskriljenim rukama obgrlio je otac Pio „izgubljenog sina“ kada se opet vratio: „vidiš li, sine moj, sada se Spasitelj jako raduje“, bile su njegove riječi. Je li otac Pio znao da taj mladić nije ništa ni jeo ni pio? Toliko je bio dirnut i toliko mu je bilo teško da se posve oslobodio okova dugogodišnje grješne prigode. Otac Pio svakako je to znao, inače ne bi bio pun očinske dobrote. Zračeći od sreće, izišao je mladić iz ispovjedaonice čvrsto odlučan krenuti drukčijim životnim putom.
Neke koji dođu na ispovijed samo odvrati riječima: „prvo dovedi u red svoje stvari!“ Otac Pio zna točno da će se ta osoba opet vratiti i da će prestati živjeti u divljem braku, kako bi dobila odrješenje i našla nutarnju mir. To dokazuju brojni primjeri.
Odlomak iz Potresno Svjedočanstvo o Ocu Piju, Karl Wagner (naklada Benedikt, 2011.)
