Prošla godina, od veljače 2023. do veljače 2024., bila je sumorna za kršćansko jedinstvo. Anglikanska zajednica je zapravo ušla u palijativnu skrb, a podjele u katoličkom svijetu nikada nisu bile tako velike. Neposredni uzrok obje krize su blagoslovi istospolnih parova.
Početkom 2023. anglikanci u Engleskoj odobrili su liturgijske molitve kod istospolnih građanskih brakova, dok istospolne brakove nisu dopustili u samoj Crkvi. To je dovelo do odluke anglikanskih nadbiskupa u Globalnom južnom udruženju anglikanskih crkava (GSFA) da prekinu zajedništvo s nadbiskupom Canterburyja Justinom Welbyjem.
Biskupi Global South Fellowshipa (većinom iz Afrike) rekli su da “više nisu u mogućnosti priznati” Welbyja kao “prvog među jednakima”, jer je Generalni sinod Anglikanske crkve donio odluke koje su “suprotne vjeri i poretku pravovjerje provincija u zajednice čiji ljudi čine većinu u svjetskom stadu”.
Bila je to jedna od najvažnijih vjerskih priča 2023. godine, ali nije dobila pozornost koju je zaslužila. Welby je ipak okrunio kralja Charlesa u svibnju, kao da se ništa nije promijenilo, iako je Anglikanska zajednica u rasulu i on je zapravo ostao predvoditi malu manjinu globalnih anglikanaca.
Ove je godine, tijekom Tjedna molitve za jedinstvo kršćana, od 18. do 25. siječnja, papa Franjo u Rimu ugostio biskupe Anglikanske crkve predvođene nadbiskupom Welbyjem. Papa je velikodušno dao dopuštenje da se anglikanska liturgija slavi u katoličkoj crkvi, a katolički i anglikanski biskupi su “izlazili” u parovima na kraju ceremonije. Bila je to kombinacija pristojnosti i pretvaranja; Crkva Engleske sada je manjina u Anglikanskoj zajednici i globalna služba nadbiskupa Canterburyja više ne prevladava.
Rimski događaji u siječnju planirani su prije nego što je papa Franjo u prosincu odlučio slijediti put anglikanskog nejedinstva u pogledu blagoslova za istospolne parove. Fiducia Supplicans, “deklaraciju” Dikasterija za nauk vjere kojom se dopuštaju blagoslovi za istospolne parove i druge nevjenčane parove koji žive prividnim zajedničkim ‘bračnim’ životom, odlučno su odbacili mnogi biskupi diljem svijeta. Doista, afrički su ga biskupi masovno odbacili.
Tako je Vatikan prihvatio anglikanski model teritorijalnog morala; ono što je blagoslovljeno u dijelovima Europe, grešno je u Africi.
Međutim, podjele su složenije u katoličkom svijetu. Fiducia Supplicans naišla je na hladan odgovor u svim dijelovima katoličkog svijeta; pristalice su, barem što se tiče javnih izjava, manjina među biskupima.
Komplicirani čimbenik u katoličkom kontekstu je to što je Dikasterij za nauk vjere 2021. godine, uz odobrenje pape Franje, naučavao upravo suprotno, naime da se ne može davati blagoslov istospolnim parovima. Dok su anglikanci u sukobu sami sa sobom zemljopisno, Sveta Stolica je u sukobu sama sa sobom vremenski — 2021. protiv 2023. Međutim, nakon nedavnih događaja, Sveta Stolica je dosljedna sama sebi službeno u Africi, ali proturječi sama sebi izvan Afrike.
Moguće je da je, tijekom njihovih privatnih razgovora u siječnju, papa Franjo od nadbiskupa Welbyja zatražio savjet kako zauzeti različite i kontradiktorne pozicije ovisno o zemljopisnom položaju. Katolička Crkva, po ovom pitanju, pokušava nešto što Anglikanska zajednica nije uspjela učiniti.
Blagdani Obraćenja sv. Pavla i Katedre sv. Petra, imaju za cilj naglasiti jedinstvo i apostolstvo katoličke vjere. Anglikanska prisutnost u Rimu ove godine nameće pitanja. Ako su anglikanci sada na početku kraja svoje zajednice zbog blagoslova istospolnih parova, gdje su katolici?
