Svijet je zaokupljen događajima koji se odvijaju u ratom razorenoj Ukrajini, uz prijetnju nuklearnog rata između Rusije i Zapada. U trenutnom ispitivanje moći bilo bi nam dobro da se prisjetimo riječi Majke Terezije o “najvećem rušitelju mira”:
“Svaka zemlja koja prihvaća pobačaj ne poučava svoje stanovnike voljeti, nego korištenju bilo kojeg nasilja kako bi dobili ono što žele. To je razlog zašto je najveći razarač ljubavi i mira pobačaj.”
Dana 5. veljače 1994., na nacionalnom molitvenom doručku u Washingtonu, D.C., tijekom administracije demokratskog predsjednika Billa Clintona, mala časna sestra iz Calcutte usudila se povisiti svoj glas u ime nerođenih.
Govoreći o raspadu obitelji i zanemarivanju djece u svojim domovima kao “stvarima koje narušavaju mir”, osvrnula se potom na “najvećeg rušitelja mira”.
“Ali osjećam da je danas najveći rušitelj mira pobačaj, jer je to rat protiv djeteta, izravno ubojstvo nevinog djeteta, ubojstvo od strane same majke. I ako prihvatimo da majka može ubiti čak i vlastito dijete, kako možemo reći drugim ljudima da ne smiju ubijati jedni druge?”
Ovdje, u jednostavnoj logici Majke Terezije, možemo početi ispravno procjenjivati trenutnu političku situaciju u kojoj se nalazimo. U ratu smo, a ruke su nam pun krvi. Ali to nije mjesto gdje svijet gleda. Abortus je “rat protiv djeteta”. To je rat koji vodi sama majka, koju je Bog posebno stavio iznad svih drugih osoba kao onu koja štiti, njeguje i ljubi svoje dijete.
Ako se ljudski život u njegovoj najranjivijoj fazi jeftino broji i nemilosrdno gazi u ime pogodnosti, seksualnog oslobođenja, zdravstvene skrbi ili bilo kojeg drugog eufemizma, kakvom se logikom možemo koristiti da zabranimo, osudimo ili kaznimo druge činove nasilja protiv ljudskog života?
Smrti — užasne smrti — neizbježne su posljedice rata, čije su scene često previše traumatične da bi se prikazale u javnim medijima. Ipak, svakodnevno, u istim zemljama koje tako oštro osuđuju ratne zločine, mi otvoreno branimo na našim sudovima i zakonodavnim tijelima metode pobačaja koje su toliko užasne da se želudac okreće na sam spomen, a još više na slike, takvih postupaka.
Abortus je doista razarač mira. Uništava mir jer umjesto nježne ljubavi koju sama priroda potiče u majci prema djetetu njezine utrobe, unosi bešćutnost koja ne prestaje s ubojstvom najbrutalnijim i najstrašnijim sredstvima koja se mogu zamisliti. Beba je doslovno raskomadana, dio po dio. Nijedna slika ne može na odgovarajući način iskazati bol i užas ove stvarnosti. I nijedno ratno zvjerstvo se s tim ne može mjeriti.
Sve dok zemlja ubija svoje nerođene, i to na užasne načine, nikada ne možemo imati istinski mir. Imat ćemo rat izvana jer već imamo rat iznutra. Imamo ga unutar svetišta maternice. Ako želimo, dakle, imati mir, moramo zaštititi život u maternici.
Isus Krist, kojeg zovemo Knez mira, odlučio je roditi se kao malo dijete nakon devet mjeseci u utrobi Blažene Djevice. Mi koji sebe nazivamo kršćanima bilo bi dobro da zabilježimo ono što sam naš Gospodin kaže o maloj djeci. “Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima.” (Mk 9,37) Krist spaja prihvaćanje svoje osobe s prihvaćanjem male djece. Abortus uništava mir, jer uništava ljubav prema maloj djeci. A tko ne prihvaća malo dijete, ne prihvaća Krista. Ako želimo mir, onda moramo prihvatiti i zaštititi nerođeno dijete.
