Kakva je logika modernista? Nikakva! Modernisti se uopće ne služe logikom, već sofizmom (lukavom izmišljotinom).[1] Na osnovu lažnih premisa dolaze do lažnih zaključaka kako bi mogli obmanuti, zavesti. Svrha sofizma je obmana. Zato se sofizam može ispravno nazvati i đavolskom logikom. Cilj takve logike je čovjeka udaljiti od prave vjere da bi u konačnici izgubio dušu.
Kako modernisti (čitaj: heretici) na vješt, perfidan i slatkorječiv način (đavao je uvijek slatkorječiv) mogu relativno lako zavesti vjernike pokazat ćemo na jednom primjeru. Naime, riječki nadbiskup koadjutor Mate Uzinić, (na sablazan vjernika) predsjednik Vijeća HBK za život i obitelj, objavio je 24. lipnja 2022. godine dokument pod naslovom „Ususret svima bez iznimke“.[2]
Glavnica dokumenta obiluje kršćanskim izrazima, patetikom i slatkorječivošću koji imaju za cilj pripraviti čitatelja za ono što dolazi na kraju. Takav dugačak uvod je potreban da bi lakovjerni pojedinci mogli prihvatiti učenje koje se nudi tek na kraju dokumenta a koje je u suprotnosti s nepromjenjivim i trajnim naukom Crkve. Kardinal Gerhard Müller je već obrazložio s teološke strane zašto davanje pristupa sv. pričesti nevjenčanim parovima stoji u suprotnosti s katoličkim naukom. Mi ćemo ovdje pak analizirati metode kojima se modernisti služe kako bi malo po malo, služeći se dženderističkom taktikom skuhane žabe, iskrivili nauk Crkve.
Dakle, u spomenutom dokumentu se daju upute svećenicima kako da se postave prema osobama „koje žive u ‘neredovitim’ situacijama:
a) vjernici koji žive samo u građanskom braku;
b) vjernici koji žive u činjeničnim zajednicama, ‘neobaveznim životnim zajedništvima’ (AL 293-294);
c) vjernici koji su se, nakon građanske rastave, razišli od bračnog partnera s kojim su bili sklopili kanonski brak, te koji su ponovno ušli u drugi građanski brak“.[3]
Prije nego što analiziramo sam zaključak i preporuku na kraju dokumenta treba postaviti jedno pitanje. Kako može netko tko je katolik, još k tome i biskup, osobe koje žive nevjenčano s nekim partnerom (ili partnerima) s kojim(a) spolno opće nazvati vjernicima?!
Podsjetimo se što Crkva kaže tko je vjernik, tj. član Crkve. Za koga možemo sa sigurnošću reći da je katolik? Odgovor na to pitanje je vrlo jednostavan. Za onoga koji prihvaća u cijelosti nauk Crkve po pitanju vjere i morala možemo reći da je katolik. Još precizniji odgovor na pitanje tko je katolik daje nam papa Pio XII. u enciklici Mystici Corporis Christi gdje on izjavljuje da su članovi Crkve oni koji:
- su kršteni
- ispovijedaju pravu vjeru
- nisu se odvojili od tijela (Crkve)
- nisu bili isključeni od strane legitimnog autoriteta (ekskomunicirani).[4]
Dakle, iz crkvenog nauka jasno proizlazi da nije svatko tko je kršten ujedno i vjernik. Da bi krštenik bio i vjernik, on mora ispovijedati pravu vjeru, što znači da svojim riječima i djelima mora ispovijedati ono što Crkva naučava (stavak br. 2). I sv. Robert Bellarmino, crkveni naučitelj, potvrđuje isto: „Svakako je istina da je potrebna iskrena vjera, a ne njezino puko izvanjsko ispovijedanje, ako želimo biti iznutra sjedinjeni s Tijelom Kristovim, a to je Crkva… Ali čak i čovjek koji s ostalim vjernicima čini samo izvanjsko ispovijedanje vjere pravi je član, iako suhi i mrtvi član Tijela Crkve“.[5] Očito onda da onaj tko ne posjeduje čak niti to vanjsko ispovijedanje vjere te živi kao poganin nije i ne može biti član Crkve, tj. ne možemo ga nazivati vjernikom.
Povrh toga, Zakonikom kanonskog prava Crkve krivovjerjem se naziva „uporno nijekanje, poslije primljenog krštenja, neke istine koja treba da se vjeruje božanskom i katoličkom vjerom ili uporno sumnjanje u nju“ (kan. 751). Kanon 749 proglašava da je „nauk o vjeri i ćudoređu obvezatan“. Nadalje, isti dokument navodi da „krivovjernik ili raskolnik upada u izopćenje unaprijed izrečeno“ (kan. 1364). Drugim riječima, ako netko ne vjeruje makar i samo u jednu proglašenu istinu vjere i ćudoređa sebe automatski izopćuje iz Crkve te time nije više katolik, tj. vjernik.
Dakle, nadbiskup Uzinić se već na samom početku služi obmanom nazivajući pogane vjernicima.
Tek na kraju dokumenta zaključuje Uzinić da „vjernici“ (čitaj pogani) u određenim slučajevima mogu pristupiti sakramentima: „Ovaj korak se odnosi na pojedinačne i specifične situacije osoba koje, na temelju osobnoga i zajedničkoga razlučivanja sa svećenikom ili drugim pastoralnim povjerenikom, dođu do moralne sigurnosti da u njihovoj objektivno neredovitoj situaciji mogu pristupiti sakramentima pomirenja i euharistije.“[6]
Hajdemo sada to malo parafrazirati kako bi razobličili dijaboličnu pozadinu ovakvog razmišljanja. Uzmimo „vjernike [u biti pogane] koji žive u činjeničnim zajednicama, ‘neobaveznim životnim zajedništvima’ (AL 293-294);“ (1. korak, b) što u prijevodu može značiti: na primjer, dva muškarca i tri žene (različitih „seksualnih orijentacija“) koji žive zajedno i redovito upražnjavaju grupni seks nakon razgovora sa svećenikom ako „dođu do moralne sigurnosti“ mogu pristupiti sakramentima pomirenja i euharistije (bez pokajanja i odluke o popravi).
U psihologiji je poznato načelo kognitivne disonance. Ako netko već duže vrijeme živi u teškome grijehu (u određenoj situaciji), on će to pokušati opravdati tako da svoje osjećaje i razmišljanja uskladi sa svojim djelima.[7] Prema tome, „moralna sigurnost“, bazirana na osjećajima i razmišljanjima (razlučivanju) takvih osoba s teološkog gledišta je potpuno ništavna. Zato je apsurdno pozivati se ovdje na „razlučivanje“, jer će se to razlučivanje u većini slučajeva prilagoditi njihovim (ne)djelima, a ne Božjem zakonu.
Mi možemo imati moralnu sigurnost jedino u Objavi Božje riječi i nauku Crkve, stupu i temelju istine, koji kaže: „da je život u drugoj zajednici kao muž i žena, dok ženidba traje, teški grijeh preljuba“ (DH 1807).
Prema tome, sofizam (đavolska logika) M. Uzinića se sastoji u tome da se osobni osjećaji i razmišljanja legitimiziraju i stavljaju iznad Riječi Božje, iznad Božjeg zakona. Time se i sam nadbiskup Uzinić izdiže iznad Boga (usp. 2 Sol 2,4). Naravno, i laik koji je završio četiri razreda osnovne škole zna da je udjeljivanje svete pričesti ljudima koji žive u smrtnom grijehu svetogrđe, ali eto M. Uzinić misli da je pametniji od Isusa Krista, i svih crkvenih naučitelja dvomilenijske povijesti Crkve te u svojoj oholosti razvija đavolsku doktrinu „Svima u susret bez iznimke“. „Svima bez iznimke“ uključuje i sotoniste! Mnogi sotonisti su također kršteni u Katoličkoj Crkvi. Predlaže li ovaj dokument da se i njima dijeli sveta hostija ako dođu do „moralne sigurnosti“?! Najnovije stajalište Dikasterija za nauk vjere tvrdi da „vjernik“ sam može odlučiti hoće li pristupiti sakramentima ili ne, a svećenik je dužan poštovati takvu odluku.[8] Ovakva stajališta su sve bliže protestantizmu a ne katoličkoj vjeri kao što je to potvrdio i kardinal Müller.
Ako bi ovu đavolsku logiku primijenili u teologiji općenito onda bi sve doktrine mogli prevrnuti naopako (onda bi sodomija i bludničenje odjednom postali kreposti). Na osnovu ovakve logike, služeći se sofizmima i preferencijama pojedinaca, mogli bi potkopati svaku doktrinu Crkve. Modernisti to upravo i čine. Zato je modernizam rak rana Crkve.
No, ovdje je istine radi potrebno naglasiti da ovu doktrinu nije izmislio nadbiskup Uzinić, već on samo slijepo slijedi upute pobudnice Amoris laetitia,[9] i naputke biskūpā regije Buenos Airesa od 5. rujna 2016. prema kojima se razvedenim osobama koje žive u drugoj građanskoj zajednici dopušta pristup sakramentima, čak i ako se nastave ponašati kao muž i žena bez volje da promijene svoj život.[10] Bez obzira što ovi heretički naputci dolazili iz vrha Crkve, nitko nema pravo staviti se iznad Boga.
Osim toga, tu se radi o još jednom đavolskom triku. U ovom dokumentu se odobrenje pristupa sakramentima nevjenčanim parovima (i onima koji žive u poligamiji[11]) navodi kao izuzetak, „samo u specifičnim situacijama“. Međutim, znamo da izuzetak vrlo brzo postane pravilo. To vrlo dobro zna đavao te se s tim trikom često služi. Kao primjer navest ćemo anglikance koji su prvi među kršćanima 1930. godine donijeli odluku da se u „specifičnim situacijama“ može dopustiti kontracepcija. Vrlo brzo nakon toga korištenje kontracepcije je postalo pravilo (a ne iznimka) ne samo među anglikancima već i svim drugim protestantima.
Zato, nemojte nasjesti slatkorječivosti i đavolskim trikovima, makar dolazili i od biskūpā. Kod intrinzično zlih čina ne postoje iznimke. Blud i preljub su intrinzično zli čini, smrtni grijeh, „Ili zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, [autorovo isticanje] ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega” (1 Kor 6,9-10). Nažalost, hrvatski biskupi, jer ovo nije privatno pismo M. Uzinića već službeni dokument HBK, umjesto da pozivaju grješnike na obraćenje oni ih pripremaju za put u pakao (usp. 1 Kor 11, 27-29).[12]
Ukratko, ovaj pamflet Hrvatske biskupske konferencije je klasičan primjer sofizma, tj. lažne (đavolske) logike, i primjer otpada od prave vjere, onih koji bi prvi trebali tu vjeru čuvati kao najsvetije blago.
Ivan Poljaković
Izvor: Katolik.hr
[1] Sofizam (grčki σóφισμα: dosjetljivo otkriće; pametna ili lukava izmišljotina) je pogrješan zaključak izveden tako da se doima kao ispravan; lukavo domišljanje radi obrane neke neodržive tvrdnje. Sofizam je istovjetan → paralogizmu, osim po svojem karakteru hotimičnosti. Sofizam je namjerno zavođenje, dok paralogizam nije. Sofističke su varke pojedini sofisti razvili tako da se u raspravi protivnik zaplete u protuslovlja te napokon navede na apsurdne odgovore. Izvor: https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=56978 (23.10.2023.)
[2] »Ususret svima bez iznimke« (AL 309) – Vijeće HBK za život i obitelj – Hrvatska biskupska konferencija (23.10.23.)
[3] Isto.
[4]https://www.vatican.va/content/pius-xii/en/encyclicals/documents/hf_p-xii_enc_29061943_mystici-corporis-christi.html (23.10.2023.) Mystici Corporis Christi, 22.
[5] De Conciliis, lib. III., cap. 10.
[6] Ususret svima bez iznimke, 4a.
[7] Steven Hassan: Releasing the bonds. Empowering People to Think for Themselves. Freedom of Mind Press, Somerville, MA, 2000. Str. 40-55.
[8] rc_con_cfaith_pro_20230925_risposte-card-duka_it.pdf (vatican.va) (24.10.2023.)
[9] “Amoris laetitia”: Post-Synodal Apostolic Exhortation on love in the family (19 March 2016) | Francis (vatican.va) (23.10.2023.)
[10] papa-francesco_20160905_regione-pastorale-buenos-aires.pdf (vatican.va) (15.10.2023.)
[11] Poligamija ili mnogoženstvo je zajednica s više od dvije osobe koje međusobno imaju spolne odnose. Vidi: Poligamija – Wikipedija (wikipedia.org) (24.10.2023.)
[12] „Stoga, tko god jede kruh ili pije čašu Gospodnju nedostojno, bit će krivac tijela i krvi Gospodnje. Neka se dakle svatko ispita pa tada od kruha jede i iz čaše pije. Jer tko jede i pije, sud sebi jede i pije ako ne razlikuje Tijela“ (1 Kor 11, 27-29).
