U svojoj nedavno objavljenoj pobudnici Evangelii Gaudium, Papa Franjo je već šesti put u svom osmomjesečnom pontifikatu napao kapitalizam okrivljujući ga za navodnu opsjednutost s ‘zlatnim teletom’, koja za posljedicu ima siromaštvo, tiraniju i mnogo čega drugog. Papa smatra kako nema dokaza da se ekonomski rast, stvoren na slobodnom tržištu u kapitalističkom sustavu, sam po sebi sliva dolje kako bi pomogao siromašnijem djelu stanovništva. Zaključak koji se nameće sam po sebi jest da, ako je to istinito, onda bi netko drugi morao intervenirati na slobodnom tržištu ne bi li preusmjerio redistribuciju bogatstva od onih koji ga stvaraju prema onima koji ga nemaju.
Nije čudno da je politička ‘elita’ u Hrvatskoj i to s obje strane političkog spektra, dakle i SDP-ovci i HDZ-ovci, pozdravila papine riječi slažući se s njegovim porukama. Zašto? Pa zato što su oni ti koji su zaduženi za redistribuciju bogatstva ove zemlje. Ali hrvatski političari nisu nikakva iznimka. Po cijelom svijetu papina popularnost, pogotovo među ljevičarskim krugovima je nezapamćena.
S druge strane, jedine kritike ovog djela papine pobudnice dolazi iz države kojoj je možda i namijenjena, dakle iz Sjedinjenih Američkih Država. Tamo će analitičari podsjetiti papu da je upravo sustav kapitalizma i slobodnog tržišta jedini mogući način da siromašni dijelovi stanovništva dođu do posla i zarađuju dovoljno za sebe i svoje obitelji. Neki bi rekli da je bogatstvo zarađeno na slobodnom tržištu jedina mogućnost istinskog preusmjeravanja sredstava u karitativne svrhe. Amerikanci godišnje u dobrotvorne svrhe doniraju nevjerojatnih 300 milijardi dolara, daleko više od bilo koje države na svijetu. Podsjetili bi oni i samoga papu da američki katolici, iako manjina u svojoj zemlji, ipak donose Katoličkoj Crkvi 60 posto njenih globalnih prihoda. Jedan dio dolazi od donacija, ali najviše od crkvenih djelovanja upravo u društvu baziranom na slobodnom tržištu. Crkva je, da se razumijemo, najveći pojedini vlasnik nekretnina na Manhattanu, mjestu koje bi se slobodno moglo nazivati kolijevkom svjetskog kapitalizma, a prihodi ostaju na raspolaganju univerzalnoj Crkvi.
Amerikanci, pa i drugi, upozoravaju na socijalističke tendencije papa Franje, što nije samo po sebi točno, ali ono sigurno u sebi nosi neki specifični, tzv. južnoamerički pogled na političku ekonomiju. Mene osobno Jorge Bergoglio podsjeća na (jako voljenog u svom narodu) bivšeg Argentinskog predsjednika Juan Perona. Njegovi populistički stavovi i briga za radnike i siromašne mu je donijela tri mandata za predsjednika zemlje i ulazak u povijest kao čovjeka od naroda. Jedini problem je što je prije Perona Argentina bila jedna od najbogatijih zemalja svijeta a Peron je iza sebe ostavio gospodarski kaos od kojeg se zemlja do dan danas nije oporavila.
