Kardinal Raymond Burke napisao je u članku objavljenom u National Catholic Register da papina posinodalna pobudnica ne može promijeniti nauk i praksu Crkve, ističući da dokument nije djelo Učiteljstva Crkve.
Crkva je povijesno bila osjetljiva na pogrešnu sklonost da se svaka papina riječ interpretira kao obvezujuću za savjest, što je, naravno, apsurd… Papa Franjo jasno ističe od samog početka, kako posinodalna apostolska pobudnica nije čin Učiteljstva.
Burke dodaje kako Crkva vodi računa o tome da se
osobno Papino promišljanje, iako primljeno s poštovanjem koje se duguje njegovoj osobi, ne pobrka s vjerom koja je obvezujuća, a koju zahtijevaju izjave papinskog Učiteljstva.
“Neki komentatori brkaju ovo poštovanje“, koje s pravom pripada Papi “s navodnom obavezom da se treba ‘vjerovati s božanskom i katoličkom vjerom’ (Kanon 750, § 1) sve što je sadržano u dokumentu“, kaže Burke.
No, Katolička crkva, uz inzistiranje na poštivanju Petrove stolice ustanovljene od samoga Gospodina, nije nikada smatrala kako svaki iskaz nasljednika sv. Petra treba biti primljen kao dio njegovog nepogrešivog učiteljstva.
Kardinal Burke poziva Crkvu da se jasno izjasni kako Papina osobna mišljenja nisu Učiteljske naravi.
Iako Rimski prvosvećenik ima osobna razmatranja koja su zanimljiva i mogu biti inspirativna, Crkva ima dužnost brižljivo i pozorno isticati da je njihovo objavljivanje osobni čin, a ne vršenje papinskog Učiteljstva.
Kardinal upozorava kako je nedostatno razlikovanje između osobnog mišljenja i Papinog magistralnog učenja, “štetno za vjernike i slabi svjedočenje Crkve kao Tijela Kristova u svijetu“.
Prema kardinalu Burke, pobudnica se ne može tumačiti kao “revolucija u Crkvi, kao radikalan odmak od učenja i prakse Crkve“, jer
jedini ključ za ispravno tumačenje Amoris Laetitia je crkveno naučavanje i njezina disciplina koja štiti i promiče ovo naučavanje…
Takav pogled na dokument (kao revoluciju) je i izvor čuđenja i zbunjenosti među vjernicima, i potencijalno izvor sablazni, ne samo za vjernike, već i za druge osobe dobre volje koje gledaju na Krista i njegovu Crkvu kako bi učili i odražavali u praksi istinu o braku i njegovom plodnom, obiteljskom životu, prvoj stanici života Crkve i svakoga društva.
