Neka hvaljen bude Isus Krist!
Središte Evanđelja, koje je Bog Sin najavio svojim dolaskom u našoj ljudskoj prirodi, je istina Njegova dolaska i jedini primjeren odgovor čovjeka u pokajanju za počinjene grijehe i vjeru u Njega živog među nama. Otkupiteljskim utjelovljenjem ispunilo se Božje obećanje o spasenju. Kada je, u pravdi, Bog protjerao naše prve roditelje iz rajskog vrta zbog njihovog teškog grijeha ponosa i pretvaranja da zauzmu mjesto Boga, obećao je naše spasenje. Izgovorio je ove riječi Zlom koji je u obliku zmije odveo Adama i Evu u njihov veliki pad: „neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu” (Post 3,15).
Od trenutka Bezgrješnog začeća žene (Blažene Djevice Marije) Bog Otac ju je pripremio da u svojoj maternici zače sina Boga zasjenom Duha Svetoga i da ga utjelovi na ovaj svijet u Betlehemu. Njezino bezgrješno i djevičansko začeće te rođenje doveli su do ispunjenja obećanje spasenja, jer, iako Sotona vrebao da udari u petu Božanskog Sina Djevice Marije, Bog Utjelovljeni Sin će petom satrti glavu Sotone. Mukom, smrću, uskrsnućem i uzašašćem, Bog Sin je izvojevao konačnu pobjedu nad Sotonom, koja će imati svoje ispunjenje prilikom njegovog Drugog dolaska posljednjeg dana.
Do zadnjeg dana Sotona neumorno pokušava zavesti duše, napastujući ih da sagriješe, kako bi ih mogao uništiti. Sveti Petar, potičući pastire stada da ispune svoje sveto poslanje, kaže im:
„Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre. Oprite mu se stameni u vjeri znajući da takve iste patnje podnose vaša braća po svijetu. A Bog svake milosti, koji vas pozva na vječnu slavu u Kristu, on će vas, pošto malo potrpite, usavršiti, učvrstiti, ojačati, utvrditi“ (1 Pt 5, 8-10).
Mi prepoznajemo one koje je Bog pozvao da budu sinovi i kćeri u Bogu Sinu i stoga smo puni pokajanja sigurni u Božju neumoljivu milost. Dakle, riječi kojima je Krist prvi put navijestio Evanđelje, na početku svoje javne službe, su program našega života: „Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!“ (Mk 1, 15).
Da, Sotona nas nastavlja progoniti, ali mi pripadamo Kristu i, ako smo vjerni Kristovoj milosti koja prebiva u našim srcima, on uvijek pobjeđuje Sotonu.
Naš je Gospodin najavljujući Evanđelje počeo pozivati apostole koji će u Njegovoj osobi djelovati kao „ribari ljudi“ (usp. Mk 1,17). Oni će, apostolskom službom, spašavati ljude iz zamki Sotone i davati im život izljevom Duha Svetoga iz Kristova slavnog probodenog srca. Dakle, sada razumijemo poticaj sv. Petra ostalim pastirima duša. Naši pastiri u Crkvi neprestano i nepokolebljivo nas štite od mnogobrojnih obmana Zloga, „lažljivca i oca laži“ i „ubojice od početka“ (usp. Iv 8,44), dok nas Kristu, koji je jedini „put, istina i život“ vodi (usp. Iv 14,6). Dakle, molili smo u Psalmu:
„Pokaži mi, Jahve, svoje putove, nauči me svojim stazama! Istinom me svojom vodi i pouči me, jer ti si Bog, moj Spasitelj: u tebe se pouzdajem svagda“ (Ps 25, 4-5).
Kao u vrijeme proroka Jone, još više u ovo vrijeme ispunjenja obećanog spasenja, neka Bog vidi „kako smo se okrenuli sa [svog] zlog puta“, i neka nam se smiluje.
Živimo u vremenima kada se može činiti da Zli uspijeva u svome programu laži i smrti. U našoj vlastitoj naciji, savezna vlada želi zakonski izglasati potpuno nepravednu odluku Vrhovnog suda, koji zahtjeva legalizaciju pobačaja i nametanja podučavanja u školama o nepravednoj rodnoj teoriji. Istodobno, prijeti uskraćivanjem slobode vjere, slobode građana da slijede Božji plan za svijet i čovjeka, upisan u samoj naravi i zapisan u svakom ljudskom srcu. Suočeni s takvim naizgled neizbježnim događajima, u iskušenju smo malodušnosti, pa čak i napuštanja bitke protiv Zloga i njegovog programa laži i ubojstava. Ali Krist je s nama da pobijedimo u bitci, ako ga samo angažiramo, da sa svojim naizgled malim i beznačajnim silama odnesemo pobjedu. Naša slaba i siromašna srca, ujedinjena s kraljevskim srcem Krista Kralja, postaju jaka i bogata za preobrazbu naših domova, a time i naših susjedstava, naroda i svijeta.
Ne znamo kada će se Krist vratiti u svojoj slavi. Ne znamo kada će biti posljednji dan, ali znamo da se moramo svaki dan pripremiti za Kristov veličanstveni povratak uzdajući se i vjerujući u djelo njegove milosti u našim srcima. To je dovoljno za nas. Znamo, kako nas uči sveti Pavao da: „prolazi obličje ovoga svijeta“ (1 Kor 7,31). Također, znamo i vjerujemo u Kristovu riječ:
„Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti“ (Mt 24,35).
Dakle, uvijek moramo biti hrabri i dobri u svetom Isusovu srcu.
Ujedinimo sada svoja srca s bezgrješnim srcem Gospe od Guadalupea i sa svetim Isusovim srcem u njegovoj euharistijskoj žrtvi. Dajmo mu svoja srca u potpunosti, zagrlivši križ, kako bi se naša srca ispunila sedmerostrukim darom Duha Svetoga, s hrabrošću i snagom za svakodnevnu bitku kojom Krist u nama pobjeđuje grijeh i smrt, nad Sotonom i njegovom agendom laži i ubojstava. Osobito, u ovim najtežim vremenima za svijet i Crkvu, možemo se pouzdati u obećanje spasenja i tako u Kristu biti svjetionici nade za sve koje susretnemo. Živimo, pouzdajući se u Kristovu riječ koja nam je izrekao: „Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte Evanđelju“ (Mk 1,15).
Srce Isusovo, spase onih koji se uzdaju u Tebe, smiluj nam se.
Gospo od Guadalupea, Majko Amerike i zvijezdo nove evangelizacije, moli za nas.
Sveti Josipe, zaštitniče svete Crkve, moli za nas.
Sveti Juan Diego, moli za nas.
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
