U intervju za Glas Koncila, kardinal Jean-Claude Hollerich iz Luksemburga iznio je zapanjujuću sugestiju da rani kršćani nisu razumjeli što je homoseksualnost.
Sam intervju se brzo proširio među katoličkim medijima diljem svijeta, ali kako ne bi htjeli izjave vaditi iz konteksta konkretnih pitanja, prenosimo cijeli dio.
Kada je upitan o njegovoj izjavi u veljači da je učenje Katekizma o homoseksualnosti “lažno”, kardinal Hollerich je rekao:
Kad je nastajao crkveni nauk, pojam homoseksualnost nije ni postojao. Homoseksualnost je nova riječ; čak ni u vrijeme svetoga Pavla ljudi nisu imali pojma da bi mogli postojati muškarci i žene koje privlači isti spol.
Što je s brojnim Pavlovim prijekorima sodomije?
Sodomiju se u to vrijeme smatralo tek nečim orgijastičkim, tipičnim za oženjene ljude koji su držali robove za osobnu požudu. Ali kako možete osuditi ljude koji ne mogu voljeti nego isti spol? Nekima je od njih čistoća moguća, no pozivate li druge na čistoću, čini se kao da im govorite egipatski.
Zar to poništava njihov poziv na čistoću?
Ljudima možemo naložiti samo moralno ponašanje koje mogu podnijeti u svom svijetu. Ako od njih tražimo nemoguće, odbit ćemo ih. Ako kažemo da je sve što čine u sebi pogrješno, to je kao da im kažemo da njihov život nema vrijednost. Mnogi mladi ljudi došli su mi kao ocu i govorili mi o svojoj homoseksualnosti. A što čini otac? Izbacuje li ih ili ih bezuvjetno prihvaća?
Jesu li to jedine opcije?
Ne, ali homoseksualne se osobe moraju osjetiti dobrodošlo u našoj kući. Inače će otići. Papa je o toj temi rekao nešto ključno. Parafrazirat ću ga: naravno, homoseksualnost je grijeh – kao što je svaki spolni odnos izvan braka grijeh.
Ali katolička tradicija homoseksualno ponašanje tretira strože nego bludnost.
Govorite o katoličkom tretmanu sodomije.
Želite reći da ne možemo izjednačiti sodomiju s homoseksualnošću?
Sodomija je prisutna i među oženjenim muškarcima i ženama.
Ali Crkva je svejedno osuđuje slijedeći naravni moralni zakon. Ispričajte našu analogiju, ali nije li pogrješno reći nekomu tko je sklon krađi da ne krade previše? Ne bismo li mu samo trebali reći: »Ne kradi!«?
Da, jasno, trebali bismo. Ali osoba sklona krađi može i bez krađe. Homoseksualna će osoba uvijek voljeti ljude istoga spola. Homoseksualnost ne bismo trebali svoditi na neuredne spolne odnose. To je vrlo grub način razumijevanja ljudske osobe. Kada Isus susreće nekoga poput Zakeja, ne kaže mu: »Moraš promijeniti svoj život, dječače moj, i onda bih možda, ako budeš činio pokoru, mogao razmisliti o tome da te posjetim.« Ne, njegov pogled takvim osobama pruža smirenje i osjećaj prihvaćenosti. Tada Isus odlazi u njihovu kuću, i tek se tada oni mijenjaju. Ne isključujem promjenu, ali ona dolazi nakon susreta s Isusom.
Čini nam se da više dovodite u pitanje praksu Crkve prema homoseksualcima nego njezin nauk.
Smatram pomalo dvojbenim onaj dio učenja koji homoseksualnost naziva »u sebi neurednom«. Ipak, moramo prihvatiti sve ljude i dati da osjete Božju ljubav. Ako je osjete, siguran sam da će to promijeniti nešto u njihovim srcima.
Cijeli intervju možete čitati ovdje
