Kardinal Walter Kasper je još u prosincu 2016. najavio kako će “sljedeća deklaracija omogućiti euharistijsko dijeljenje Pričesti u određenim situacijama, posebno u miješanim brakovima i obiteljima te u zemljama poput Njemačke i SAD-a gdje je ovaj pastoralni problem izuzetno važan.“
Vjernici zato i ne bi trebali biti previše iznenađeni što se Kasperovi prijedlozi ostvaruju u Njemačkoj, a možda je i samo pitanje dana kade će oni biti nametnuta sveopćoj Crkvi.
Naime, Njemačka biskupska konferencija glasovala je velikom većinom za stvaranje “vodiča” kojim bi se protestantskim supružnicima katolika omogućilo pričešćivanje u ‘određenim okolonostima’.
Nema nekih novosti u načinu po kojem bi se ova ‘svetogrđa’ sprovela u djelo jer nam je formula već itekako poznata – nakon “ozbiljnog ispitivanja savjesti” koje će se voditi sa svećenikom ili drugim pastoralnim djelatnikom, (u ovom slučaju) supružniku protestantu koji želi okončati “ozbiljnu duhovnu uznemirenost” i “čezne za utaženjem svoje gladi za Euharistijom” trebalo bi omogućiti pristup Svetoj pričesti. Kardinal Marx, predsjednik Njemačke biskupske konferencije čak odbija i pomisao da im je cilj obraćenje protestanata u katoličku vjeru naglasivši da obraćenje uopće nije ni spomenuto u dokumentu. Naravno, treba li uopće spomenuti da je naglasio kako ovime “ne žele promijeniti ni jednu doktrinu”.
A kardinal Kasper (zbog čije teologije bi stvarno trebali provoditi sata i sate na koljenima!) je prije malo više od godinu dana najavio kako će među-pričešćivanje biti sredstvo za uklanjanje podjela, smatrajući kako je ovo pravi put napretka koji je samo naizgled zaustavljen zbog “rigidnih” snaga u Crkvi.
Jedan od onih “rigidnih” unutar Crkve na kojeg kardinal Kasper aludira je vjerojatno i kardinal Raymond Burke koji se još tijekom svog posjeta Zagrebu izjasnio o ovoj temi:
Što je to u Euharistiji [koja zabranjuje međupričešćivanje s kršćanima drugih vjera]?
To je stvarnost da je Sveta Euharistija Tijelo, Krv, Duša i Božanstvo Krista, te da nakon riječi posvete koje izgovara svećenik – posuđujući svoj glas samom Kristu koji je onaj koji djeluje na Svetoj misi – kruh i vino se mijenjaju u svojoj supstanci u tijelo i krv Gospodina našega Isusa Krista.
Prema tome, nitko ne može primati Svetu Euharistiju, osim ako vjeruje da je hostija koju prima – iako izgleda kao kruh, ima okus kruha, te miriše na kruh – u stvarnosti Tijelo i Krv Kristova. Samo osoba koja vjeruje na ovaj način može pristupiti Presvetom, može pristupiti primanju Svete pričesti.
Ili je Sveta hostija tijelo, krv, duša i božanstvo Krista, ili nije. A ako jest, onda je najozbiljniji grijeh nuditi Svetu hostiju nekome tko u to ne vjeruje.
A (još uvijek aktualan) prefekt Kongregacije za bogoštovlje i sakramentalnu stegu, kardinal Robert Sarah nedavno je izjavio:
“Svete pričesti, koje nisu primljena u stanju Božje milosti, ili od osoba koje ne ispovijedaju katoličku vjeru (odnosi se na određene oblike takozvane ‘zajedničke pričesti’-‘interkomunija‘), također su užasna oskvrnuća.”
