“Nadam se kako će sljedeća deklaracija otvoriti put zajedničkom euharistijskom pričešćivanju u posebnim slučajevima.”
S tim riječima, kardinal Walter Kasper je u razgovoru za talijanski list Avvenire ovog tjedna, izrazio želju za ekumenskim “napretkom” u obliku “među-pričešćivanja”.
Papa Franjo je ove godine posjetio Lund u Švedskoj, zemlju s većinskim luteranskim stanovništvom, kako bi obilježio godišnjicu Reformacije predvođenu Martinom Lutherom. Samo mjesec dana kasnije, kardinal Kasper je otišao korak dalje, napomenuvši kako je za njega, međupričešćivanje samo pitanje vremena. “S jedne strane, Lund je potvrdio ekumenski proces i rezultate postupka dijaloga; s druge strane, on je dao novi zamah.“
Podjele koje je prouzročio Luther i Tridesetogodišnji rat koji je uslijedio, kardinala Kaspera ne brinu previše. Štoviše, prema Kasperu, papa je morao priznati grešku Crkve, “Papa, naravno, nije putovao u Lund zbog slavlja, nego kako bi priznao (zajednički) grijeh podjele […]“
Kasper sada nastoji primijeniti načelo- po kojem bi razvedeni i ponovno vjenčani vjernici primali svetu pričest- i na mješovite brakove, ali naravno, samo pod ‘posebnim okolnostima’. To je pravilo “iznimke”, ili takozvani Kasperov prijedlog. Kardinal Kasper se nada prijemu luterana u katoličko zajedništvo, posebice u obiteljskim okruženjima. “Sljedeća deklaracija omogućit će euharistijsko dijeljenje u određenim situacijama, posebno u miješanim brakovima i obiteljima te u zemljama poput Njemačke i SAD-a gdje je ovaj pastoralni problem izuzetno važan.“
Kasper se nada kako će među-pričešćivanje biti sredstvo za uklanjanje podjela, smatrajući kako je ovo pravi put napretka koji je samo naizgled zaustavljen zbog “rigidnih” snaga u Crkvi.
Jedan od onih ”rigidnih” unutar Crkve na kojeg kardinal Kasper aludira je vjerojatno i kardinal Raymond Burke koji se još tijekom svog posjeta Zagrebu ove godine izjasnio o ovoj temi:
Što je to u Euharistiji [koja zabranjuje međupričešćivanje s kršćanima drugih vjera]?
To je stvarnost da je Sveta Euharistija Tijelo, Krv, Duša i Božanstvo Krista, te da nakon riječi posvete koje izgovara svećenik – posuđujući svoj glas samom Kristu koji je onaj koji djeluje na Svetoj misi – kruh i vino se mijenjaju u svojoj supstanci u tijelo i krv Gospodina našega Isusa Krista.
Prema tome, nitko ne može primati Svetu Euharistiju, osim ako vjeruje da je hostija koju prima – iako izgleda kao kruh, ima okus kruha, te miriše na kruh – u stvarnosti Tijelo i Krv Kristova. Samo osoba koja vjeruje na ovaj način može pristupiti Presvetom, može pristupiti primanju Svete pričesti.
Ili je Sveta hostija tijelo, krv, duša i božanstvo Krista, ili nije. A ako jest, onda je najozbiljniji grijeh nuditi Svetu hostiju nekome tko u to ne vjeruje.
