U svom govoru prilikom prihvaćanja počasnog doktorata koji mu je dodijelilo Katoličko sveučilište u Valenciji, kardinal Kurt Koch odbacio je ekstremne stavove progresivaca i tradicionalista u vezi s Drugim vatikanskim koncilom.
Prefekt Dikasterija za promicanje kršćanskog jedinstva u svom je obraćanju razmatrao napetost između dvaju ključnih dijelova Drugog vatikanskog koncila: vjernosti izvorima i vjernosti znakovima vremena.
Za kardinala, “odnos između te dvije dimenzije oduvijek je obilježavao Crkvu, ali je napetost postala izraženija na nov način nakon Drugog vatikanskog koncila.”
Suočen s ovom dihotomijom, Koch je ustvrdio da “izvan sekularističkog konformizma i separatističkog fundamentalizma, potrebno je tražiti treći put u katoličkoj vjeri, koji nam je već pokazao koncil.”
Prema prefektu, i takozvani progresivci i tradicionalisti “shvaćaju Drugi vatikanski koncil kao prekid, premda na suprotne načine.” Za prve je prekid nastupio nakon koncila, dok ga drugi vide kao nešto što se dogodilo tijekom samog koncila.
S obzirom na to, kardinal je zaključio da “su dvije ekstremne pozicije vrlo slične upravo zato što ne tumače Drugi vatikanski koncil unutar opće tradicije Crkve.”
U svom je govoru Koch, osvrćući se na tradicionalistički stav koji se fokusira isključivo na izvore, podsjetio da je papa Benedikt XVI. izjavio kako “učiteljski autoritet Crkve ne može biti zamrznut u 1962. godini.”
S druge strane, “ako se naglasak stavlja isključivo na ‘aggiornamento’ [ažuriranje], postoji opasnost da se otvaranje Crkve prema svijetu, željeno i ostvareno koncilom, pretvori u prenaglo prilagođavanje temelja vjere duhu modernog doba,” istaknuo je kardinal.
“Mnogi tokovi u pokoncilskom razdoblju bili su toliko usmjereni prema svijetu da nisu primijetili pipke modernog duha ili su podcijenili njegov utjecaj,” napomenuo je kardinal, “tako da takozvano obraćenje prema svijetu nije uzrokovalo da kvasac Evanđelja prožme modernu društvo, već je dovelo do širokog konformizma Crkve sa svijetom.”
Kochov prijedlog suočen s obim stavovima, koje smatra jednako disruptivnima, jest “obnova zdravog balansa u odnosu između vjere i Crkve s jedne strane te svijeta s druge strane.”
Po njegovu mišljenju, ako se Crkva ne smije poistovjetiti sa svijetom, “izvorni identitet vjere i Crkve ne smije se definirati na način koji je utemeljen na fundamentalističkom odvajanju od svijeta.”
U tom je smislu dodao da dijalog između Crkve i suvremenog svijeta “ne smije učiniti da se vjera i Crkva prilagode svijetu na sekularistički način, opasno odričući se svog identiteta.”
Što znači reforma Crkve?
Za prefekta Dikasterija za promicanje kršćanskog jedinstva, reforma Crkve ne može značiti “promjenu biti” već se sastoji u “uklanjanju onoga što je neautentično” kroz proces pročišćenja Crkve “na temelju njezinih izvora,” kako bi “oblik jedne Crkve koju je Krist želio ponovno postao vidljiv.”
“Za koncil, vjernost izvorima i usklađenost s vremenima nisu bili suprotstavljeni. Naprotiv, koncil je želio proglasiti katoličku vjeru na način koji je i vjeran njezinim izvorima i prilagođen vremenima, kako bi istina i ljepota vjere mogli biti preneseni suvremenim ljudima na način koji će oni razumjeti i prihvatiti kao pomoć u svom životu,” naglasio je.
Za kardinala, “koncil nije stvorio novu Crkvu u raskidu s tradicijom, niti je zamislio drugačiju vjeru, već je ciljao na obnovu vjere i obnovljenu Crkvu na temelju duha kršćanske poruke koja je jednom zauvijek objavljena i prenošena u živućoj tradiciji Crkve.”
