Kardinal Gerhard Müller upozorio je da svaki pokušaj “modernizacije” prijenosa evanđeoskog učenja od strane Katoličke Crkve “donosi samo iluzorne rezultate”.
Tijekom govora održanog na Rome Life Forum-u, kardinal Müller je naglasio da je vjernost Kristovoj objavi neophodna za biskupovo autentično vršenje službe učiteljstva Crkve.
Kardinal Müller ukazao je na objašnjenje Dogmatske konstitucije Dei Verbum o Božjoj objavi; prema kojoj “Ova učiteljska služba nije iznad Božje riječi, nego joj služi, poučavajući samo ono što je predano.”
Irenej Lyonski pojasnio je da se “autentična” manifestacija apostolskog nasljedstva biskupa mora učvrstiti u “Svetom pismu” i “apostolskoj tradiciji”, rekao je kardinal Müller.
Tako su “biskupi koji izdaju svoje božansko poslanje kako bi izbjegli optužbe za prozelitizam ili tvrdoću u obrani kršćanskog morala zaboravili smisao i razlog svog postojanja”, dodao je kardinal Müller.
Napomenuo je da je sveti Pavao upozorio na iskušenje prilagođavanja Evanđelja aktualnim trendovima u svijetu, rekavši: „Doista, nastojim li ovo pridobiti ljude ili Boga? Ili idem li za tim da ljudima ugodim? Kad bih sveudilj nastojao ljudima ugađati, ne bih bio Kristov sluga. Obznanjujem vam, braćo: evanđelje koje sam navješćivao nije od ljudi, niti ga ja od kojeg čovjeka primih ili naučih, nego objavom Isusa Krista. ” (Gal 1,10-12).
Kardinal je istaknuo činjenicu da su i prvi kršćani bili podsjećani, u opomeni koja je jednako primjenjiva i danas, da je „Isus Krist jučer i danas isti je – i uvijeke! Ne dajte se zanijeti različitim tuđim naucima!“ (Heb 13,7-9).
U današnjem svijetu to znači da se papa i biskupi moraju čvrsto držati poslanja Crkve “za spasenje svijeta u Kristu” i ne smiju se pokušavati prilagoditi ili zaraditi odobravanje svijeta “dokazujući svoje pravo na postojanje” kroz služenje sekularnim ideologijama, poput “eko-religije” i “antiracionalnog woke pokreta”.
Takva kapitulacija pred svijetom ne samo da prkosi Kristu, već se vraća i “grize” one koji to pokušavaju, istaknuo je kardinal Müller. Podsjetio je kako je u 17. stoljeću filozof Blaise Pascal u svojim Lettres Provinciales upozorio isusovce na moralnu labavost, budući da su “ovi ‘pametnjakovići’ htjeli pomiriti kršćanstvo s neozbiljnim zbivanjima bourbonskog dvora. Ali unatoč njihovoj spremnosti da sekulariziraju kršćanstvo, oni su na kraju postali žrtve vlastite strategije prilagodbe.”
„Biskupi i teolozi koji su zaboravili da nam je jedino u Kristu dana punina milosti i istine ili koji … misle da mogu razvijati Kristov nauk prema vlastitom ukusu, trebali bi se sjetiti riječi svetog Pavla: Kad bih sveudilj nastojao ljudima ugađati, ne bih bio Kristov sluga… Evanđelje koje sam navješćivao nije od ljudi, niti ga ja od kojeg čovjeka primih ili naučih, nego objavom Isusa Krista’, rekao je kardinal Müller.
Usporedio je današnje iskušenje svećenstva da se odreknu Kristove istine radi svjetovne naklonosti s iskušenjem Poncija Pilata, koji se nadao da će i sam biti pošteđen patnje nanošenjem patnje Isusu Kristu i nadgledanjem Njegovog raspeća i smrti.
“Savjet Crkvi da uz pomoć relativističke filozofije modernizira svoje istinsko učenje evanđelja donosi samo iluzorne rezultate. Ne smije se nasjesti na sljedeću sugestiju: Ako želiš doprijeti do današnjih ljudi i biti voljen od svih, onda, poput Pilata, ostavi po strani istinu, tada ćeš sebe poštedjeti progona, patnje, križa i smrti!” rekao je kardinal Müller.
Daleko od kompromisa “s moćnima i mudrima ovoga svijeta”, Crkva umjesto toga uvijek mora naviještati “Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, pozvanima pak – i Židovima i Grcima – Krista, Božju snagu i Božju mudrost.” (1 Kor 1,23s).
