Danas su stvarne opasnosti, staklenički plinovi grijeha i globalno zagrijavanje nevjere i raspadanje moralnih vrijednosti.
Kardinal Gerhard Müller, bivši prefekt Kongregacije za nauk vjere, usprotivio se tvrdnji da je “klerikalizam” korijen problema aktualne krize zlostavljanja u Crkvi.
U propovijedi tijekom svećeničkog ređenja Michaela Sulzenbachera u Rimu, kardinal se dotaknuo trenutne situacije u Crkvi, ukazujući na “duboku krizu vjerodostojnosti” među ljudima u Crkvi. Müller smatra kako postoji potencijalna opasnost mogućih podijela u kršćanstvu, slično “podijeli kršćanstva u 16. stoljeću ili sekularizaciji duhovnog života u doba prosvjetiteljstva i Francuske revolucije”.
“Problem nije u klerikalizmu”, istaknuo je Müller, “što god bi to moglo značiti, nego prije svega u odmaku od istine i moralnih normi i to predstavlja korijen zla.”
“Iskvarenost doktrine uvijek donosi iskvarenost morala i kroz njega se manifestira”, dodaje kardinal.
“Teški grijeh protiv svetosti Crkve, bez ikakvog kajanja, posljedica je relativiziranja dogmatskih temelja Crkve. To je pravi razlog za potrese i razočaranje milijuna vjernih katolika.” U ovom kontekstu, kardinal Müller ukazuje na protestantsku “reformu” 16. stoljeća.
“Baš kao i onda, i danas se govori o reformi”, objašnjava njemački prelat. Raspravljajući o ovoj “propagandnoj formuli” koja se danas uvelike koristi u medijima – “reformi kurije i reformi cijele Crkve” – Müller se nada da će ova reforma dovesti do “obnove istine Otkrivenja i nasljedovanja Krista.”
“Prava reforma nije sekularizacija Crkve, već posvećenje čovjeka Bogu”, rekao je.
Inače, “krivovjerje je misliti kako se može sačuvati učenje Crkve, i pri tom izmišljati novi pastoralni pristup zbog slabosti čovjeka koji bi ublažio istinu Riječi Božje i kršćanskog morala“. Te dodaje: “Otkupljenje od grijeha utemeljeno je na istini da je Isus Sin Božji. Bez Utjelovljenja, Crkva bi se smanjila na svjetsku organizaciju za poboljšanje uvjeta života u svijetu.” Takva Crkva, tvrdi kardinal, “ne bi imala smisla” s obzirom na našu “čežnju za Bogom i našu želje za vječnim životom.” Svećenik bi tada bio samo “funkcioner društveno-religijskog pokreta”.
“Ne bi se trebali zamarati sekundarnim temama, i raditi na programu onih koji ne žele vjerovati da je Bog jedini izvor i jedini cilj čovjeka i sveg stvorenja.”
Danas su stvarne opasnosti, dodaje, “staklenički plinovi grijeha” i “globalno zagrijavanje nevjere i raspadanje moralnih vrijednosti”.
“Najbolji ekološki i istinski prijatelj prirode jest onaj koji navješćuje Evanđelja”.
Za kardinala Müllera, novi pristup današnjice – prema kojem kršćanska dogma više ne mora biti temelj i kriterij moralnih normi i pastoralne skrbi – otkriva “novu kristološku herezu” koja se sastoji od “stavljanja Isusa – ‘Učitelja Božanske Istine’ i Isusa ‘Dobrog Pastira’ jednog nasuprot drugom”.
