Kardinal Gerhard Müller poziva američke katoličke glasače da na predstojećim predsjedničkim izborima, tijekom priprema za izlazak na birališta 3. studenog, „provjeravaju duhove da vide jesu li od Boga”.
U ekskluzivnom intervjuu za portal National Catholic Register, prefekt emeritus Kongregacije za nauk vjere izričito je ustvrdio da ne podržava ni jednog kandidata, ali mu je jasno da bilo koji katolički ili političar druge vjeroispovijesti koji aktivno promiče pobačaj i eutanaziju, „nije podoban izbor”.
Kardinal, također, raspravlja o pitanju bi li dao svetu pričest bivšem potpredsjedniku Joeu Bidenu, koji podržava ozakonjeni pobačaj i istospolni ‘brak’ te može li katolik mirne savjesti glasati za predsjednika Donalda Trumpa. Također kritizira neke crkvene medije koji imaju „ideološke” predrasude protiv „američke vjerske desnice”.
Komentari kardinala Müllera uslijedili su nakon intervjua koji je ranije ovog mjeseca dao Raymondu Arroyjou u emisiji The World Over na EWTN-u, a u kojem je pozvao glasače da „traže kandidate koji su naklonjeni životu” – te da je to načelo „osnova” i „ne može se reći da je socijalna pravda važnija od života”. Kardinal je, također, rekao da je „nemoguće” izjednačiti potporu smrtnoj kazni ili okolišu s podrškom pobačaju.
Govoreći o odgovornosti bilo kojeg građanina u pluralističkoj državi, njemački je kardinal rekao: „Ne podržavam kandidata u Njemačkoj jer je katolik, već zato što dobro razumije život i ljudska prava. Bolje je glasati za dobrog protestanta, nego za lošeg katolika.”
„Moramo prosuditi prema onome što čine, ne samo prema njihovim riječima … već prema plodovima”, rekao je.
Vaša eminencijo, kakvi su vaši općeniti stavovi kao promatrača predstojećih američkih predsjedničkih izbora?
SAD je vodeća zemlja na Zapadu. Zalaže se za demokraciju i vladavinu prava, za razliku od svih država u kojima su ljudska prava pogažena diktatorskom vladavinom ili ideološkom oligarhijom. Ako se svi Amerikanci pridržavaju svog Ustava i ako milijuni tamošnjih kršćana i religioznih ljudi daju primjer poštovanja prema svojim sugrađanima i djeluju u dobrotvorne svrhe, tada Amerika može ispuniti svoju političku zadaću u međunarodnoj politici, a svoj unutarnji život usmjeriti prema općem dobru (bonum commune). Zemlja treba unutarnje pomirenje.
S obzirom na njegove stavove o pobačaju, istospolnom „braku“ i općenito socijalističkim sklonostima, može li katolik mirne savjesti glasati za nekoga poput bivšeg potpredsjednika Joea Bidena?
Samo Bog ima pravo suditi o čovjeku. No, demokratski izbori su i mjerenje prijedloga kandidata prema njihovim posljedicama jer lažne proroke prepoznat ćete po njihovim plodovima (Mt 7,16), govorio je Isus u Propovijedi na gori. Trenutno stanje koje nalikuje građanskom ratu, ubojstva nedužnih ljudi, pustošenje crkava i vjerskih i nacionalnih simbola, ni na koji način ne može biti opravdano prosvjedima zbog neuspjeha pojedinih predstavnika državne vlasti. Katolički političari, također, dužni su učiniti sve kako bi osigurali da život nerođenog djeteta bude zaštićen zakonom.
Svatko tko bi čak aktivno promicao ozakonjenje pobačaja i eutanazije nema pravo na izbor, bio on katolik, religiozna osoba ili netko tko čak samo vjeruje u Boga, iako inače može činiti dobro.
Ali od Washingtona do Vatikana, moramo biti i samokritični katolici. Grešno stečeni novac ne smijemo prihvatiti kao donaciju – čak i ako bismo preko njega mogli pomoći siromašnima.
Ispravno je da Papa osuđuje što mafija zlourabi marijansku pobožnost. Ali, također, mora se „bojati Danajaca [Grka], čak i kad nose darove (Timeo Danaos et dona ferentes)”. Tako kaže Vergilije u odnosu na trojanskog konja (Eneida II, 49). Kakva je korist od sporazuma s kineskom komunističkom partijom ako se ne poštuju ljudska prava, a katolicima, muslimanima i drugima uskraćuje se sloboda vjere i ako će ateisti čak mijenjati Bibliju kako bi odgovarala njihovim standardima, tj. krivotvoriti Riječ Božju?
Može li katolik mirne savjesti glasati za predsjednika Donalda Trumpa, s obzirom na njegove kontroverzne stavove o imigraciji, smrtnoj kazni te njegovoj povijesti nemoralnog osobnog života?
Svako ljudsko biće mora sada u svojoj savjesti, a kasnije i pred Božjim sudom, odgovarati za sve svoje misli, riječi, djela i propuste pred svojim Stvoriteljem i Otkupiteljem. Nažalost, jezik koji se koristi u politici i medijima postao je vrlo grub i brutalan.
Neistomišljenike više ne poštuju iznoseći argumente, već ih osobno kleveću. Očito je da Trumpa ideološki protivnici optužuju upravo za one stvari za koje su i sami krivi. U svojim rukama imaju svjetske medije i nekontrolirano koriste mogućnost uvođenja duha svoje političke korektnosti.
Uzroci masovnih migracija moraju se riješiti u matičnim zemljama, pomažući tim ljudima da žive dostojanstveno u svojoj zemlji i kulturi. U SAD-u je smrtna kazna pitanje pojedinačnih saveznih država, ali to je barbarska kazna. Ona se više ne bi trebala provoditi iz moralnih razloga – posebno zbog brojnih pogubljenja nevinih ljudi zbog pogrješaka pravosuđa pa čak i sudskih ubojstava. Ali tko god se po ovom pitanju razlikuje od većine Amerikanaca [tj. protivi se smrtnoj kazni] prvo se mora boriti protiv brutalne nepravde u islamističkim i komunističkim zemljama.
Biste li pričestili političara poput Joea Bidena?
Sam čin pričešćivanja nije mjesto za javnu raspravu. Ali njegov župnik i njegov biskup, koji su odgovorni za njegovo vječno spasenje, moraju jasno reći njemu i drugim vjernicima koji podržavaju abortus da je ubojstvo čovjeka u maternici težak grijeh i da ozakonjenje pobačaja znači sudjelovanje u „gnusnom zločinu“(Gaudium et spes 51; usp. 27). Tako nam govori učiteljstvo Crkve u Drugom vatikanskom saboru i, u sadašnjici, papa Franjo.
Što kažete na neke biskupe i svećenike u SAD-u koji su podržali ili su barem relativno povoljno govorili o bilo kojem predsjedničkom kandidatu?
Biskupi i svećenici ne smiju svoje političke sklonosti stavljati iznad služenja vječnom spasenju. Oni bi trebali koristiti svoj utjecaj za oblikovanje savjesti vjernika, tako da kršćani, čak i u pitanjima općeg dobra, donose odluke u skladu s prirodnim moralnim zakonom i Kristovim uputama. U demokratskoj državi pastiri Crkve ne mogu vjernicima reći koga da izaberu, već samo je li kandidat ili stranka u suprotnosti s bitnim zahtjevima prirodnog moralnog zakona. Osnovno moralno pitanje je da nitko nema pravo ubiti drugu osobu iz vlastitog interesa ili koristi, posebno majka (zajedno s ocem) koja je dužna očuvati, zadržati i poticati život i dobrobit vlastite bebe. Nadalje, to je u suprotnosti s dostojanstvom ljudske osobe: „bilo koja vrsta ubojstva, genocida, pobačaja, eutanazije ili namjernog samouništenja… trgovina ljudima… porobljavanje… nedostojni radni uvjeti…“ (Gaudium et spes 27).
Nisam glasač na američkim izborima niti imam utjecaj na njih. Ali kao brat u svjetskoj kršćanskoj zajednici i zajedno sa svim ljudima dobre volje, želim reći sa svetim Ivanom: „Provjeravajte duhove, jesu li od Boga”“ (1 Iv 4, 1). Papa sveti Ivan Pavao II. govorio je o borbi između kulture života i kulture smrti. Jeste li za život ili smrt? To je sad pitanje. Bog je jednom rekao svom Izabranom narodu: „Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj, ljubeći Jahvu, Boga svoga, slušajući njegov glas, prianjajući uz njega, da živiš ti i tvoje potomstvo. (Pz 30,19).
Trebaju li vatikanski i američki biskupi biti jasniji, prema Vašem mišljenju, za koga bi vjernici trebali glasati s obzirom na stajališta kandidata o ključnim moralnim pitanjima koja se sukobljavaju s crkvenim?
Papa i biskupi nisu agenti političkog povlačenja konopa, ali oni trebaju svjedočiti o primatu (prioritetu) općeg dobra nad borbom za vlast. Moral stoji iznad politike i mjerilo je po kojem se o njemu ocjenjuje. Bilo bi apsurdno dopustiti socijalističkim i rodom (gender, op. p.) opsjednutim vladama i međunarodnim institucijama ili određenim „filantropskim fondacijama” da se izvuku iz kršenja ljudskih prava (desetkovanje svjetskog stanovništva pobačajem, eutanazijom, uništavanjem prirodnog braka i obitelji).
Nemoguće je umiriti nečiju savjest s nadom da će ti predstavnici biti više društveni i prijateljski nastrojeni prema strancu. U crkvenom novinarstvu postoje snage koje imaju predrasude protiv američke vjerske desnice (evangelički protestanti i dobri katolici koje klevetaju da su previše kruti), a ovo je ideološki filtar. Ovo je ideološki stav, a ne moralni stav. Oni ne gledaju na sadržaj, ljudska prava i osnovna prava.
Katolička crkva ne smije zahtijevati samo slobodu vjeroispovijesti, ona također mora preuzeti zadatak traženja i promicanja da politika dobije moralnu osnovu.
