U nedavnom intervjuu, kardinal Gerhard Müller opisuje kaos u koji je upala Katolička Crkva u Njemačkoj zbog progresivističkog programa liberalizma, mlitavosti i relativizma još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća na ovamo. Ovaj progresivizam, kaže kardinal, učinio je Crkvu u Njemačkoj “gotovo beznačajnom” i došlo je vrijeme da se vrati “askezi, mistici i disciplini” kako bi vratila katoličku vjeru.
U članku objavljenom u njemačkom katoličkom dnevniku Die Tagespost, bivši prefekt Kongregacije za nauk vjere istaknuo je da “ljudi u Crkvi u Njemačkoj još uvijek sanjaju, u nekoj vrsti smiješnog samozadovoljstva, kako i dalje mogu poučavati druge, i tako biti pokretači u Crkvi. Međutim, sada je vrijeme da uđu u tuđu školu i u poniznosti od njih uče kako ostati lojalan Riječi Božjoj i tako dobiju snagu za novu evangelizaciju “.
Nadalje, opisujući stav progresivista, kardinal Müller je napomenuo kako “stranački duh progresivizma” nije u “traženje istine, već moći”.
“Crkva je, međutim, jedna i ujedinjena je u vjeri koja dolazi od Boga”, dodaje kardinal te “ne počiva na pobjedi jedne stranke nad drugom”.
Kardinal Müller priznaje da je Katolička Crkva podijeljena: “Da, Crkva je podijeljena, ali od progresivne strane ne čujemo ništa drugo osim pokušaja da se ožive stare pogreške – koje bi nam trebale pomoći u budućnosti”. Ovaj stari “model” progresivaca, nastavlja prelat, “koji je Crkvu u mnogim zemljama učinio gotovo besmislenom, ne može biti protuotrov za, uglavnom, samouzrokovanu krizu”.
“Ono što je u suprotnosti s voljom Božjom i uništava ljude ne može ponovno učiniti Crkvu vjerodostojnom”, rekao je kardinal.
Kardinal Müller je govorio i o ulozi crkvenih vlasti u Katoličkoj Crkvi u Njemačkoj i njezinim neuspjesima. S jedne strane imamo progresiviste iz 1970-ih, ali tu je i “krivnja naivnosti odgovornih osoba koje su, iz lažnog razumijevanja milosrđa i u želji da izbjegnu sukobe, ignorirali pritužbe i sve to činili ne razmišljajući o posljedicama”.
Govoreći o ulozi Vatikana glede nedjelovanja, kardinal Müller je napomenuo kako “vas u Rimu zastrašuju stalnim optužbama da ste previše strogi ili da institucije poput Kongregacije za nauk vjere više ne odgovaraju našem vremenu”. Često se uz kontekst govora o “rimskoj inkviziciji ili Svetom oficiju vežu anakronizmi” kako bi se lakše “relativizirale ili odbacile” odluke Kongregacije.
