U Njemačkoj je kontroverzni Sinodalni proces trenutno glavna tema tamnošnje Biskupske konferencije. Iz Rima je već bilo riječi upozorenja, ali čini se da ih predsjednik konferencije, biskup Bätzing, ne uzima za ozbiljno. Hoće li njemački katolici- koji žele živjeti prema stoljetnoj vjeri i nauku Crkve- u sljedećih nekoliko godina postati dijelom katoličke podzemne Crkve?
Kardinal Gerhard Ludwig Müller, bivši predstojnik Kongregacije za nauk vjere, zabrinut je s pravom za Crkvu u svojoj zemlji:
U svojoj najnovijoj enciklici, Sveti Otac upozorava na zamjenu objektivne rasprave – u društvu i tim više u Crkvi – s klevetom protiv onih koji misle drugačije i osoba koje se ne slažu s mainstream stavovima (FT 156; 201). Na primjer, uvrede i idiotizam koje sam doživio iz dijelove “Njemačke crkve” kada sam jednom podržao izjavu protiv zlouporabe krize uzrokovane korona virusom radi fanatičnog kontroliranja države, a na štetu vjerske slobode i samoodređenje odraslog građanina, odnosno u korist međunarodnih organizacija koje imaju svoje interese, samo je jedan dokaz gubitka slobodne, dostojanstvene kulture rasprave.
Jasno je da o reformi Crkve možemo govoriti samo ako se držimo standarda istinitosti Božje objave, onako kako su na obvezujući način formulirane u Svetom pismu, apostolskoj predaji i Crkvenom učiteljstvu. Ne postoji pravo na seksualni užitak – to je doista glavna tema većine pratitelja sinodalnog puta – izvan osobne ljubavi muža i žene u braku. Seks bez ljubavi čini ljude nesretnima – nijedna rasprava neće izbrisati tu činjenicu sve dok je ljudsko biće osoba i nije nazadovalo u životinju koju pokreće instinkt.
Koncept samo-referencijalnog užitka je besmislen i završava frustracijom. To je zato što je tjelesno-duševno zadovoljstvo seksom i erosom podređeno nesebičnosti u agapi međuljudskog zajedništva, a upravo je iz tog razloga u “biti dobro” (Post 2, 22-25; 1:31). Redovnički zavjete i svećenički način života u celibatu (u Tradiciji zapadno-latinske Crkve) nisu napudrane perike ostavljene na milost i nemilost frizera i najnovije mode, već se temelje na Isusovom evanđelju o dolasku Božjega kraljevstva. Nema sumnje da je cilj glasne i dobro financirane ideološke grupacije markirati katolike koji idu u crkvu i moral shvaćaju ozbiljno kao „konzervativne“ i „desne“, marginalizirati ih, pa čak i otjerati iz Crkve.
Ako i sam Sveti Otac zajedno s Kongregacijom za nauk vjere i Kongregacijom za kler i Vijećem za promicanje jedinstva kršćana zahtijeva da se njemački biskupi odreknu svojih pogrešnih načina u pitanjima koja se tiču Euharistije, sakramentalnih konstitucija Crkve, seksualnog morala i gubitka Nove evangelizacije, onda redoviti i vjerni katolici u Njemačkoj ne bi smjeli dopustiti da ih se zastraši i marginalizira. Pitajte svog biskupa zašto je na raspolaganju toliko novca za frankfurtske rasprave, dok se katoličke škole zatvaraju protiv volje roditelja, jer za njih navodno nema novca! Mladi ljudi s dobrim uvodom u vjerske istine ugodniji su Bogu nego crkveni računi u plusu. Prazne crkve su gore od prazne kase.
